Vlačo: Udarci u špaliru

Svjedok Eset Muračević kazao je da su srpske snage napale njegovo selo Svrake početkom maja 1992. godine, nakon čega je oko 500 mještana zatvoreno u kasarnu Jugoslovenske narodne armije (JNA) u Semizovcu.

Prema iskazu Muračevića, on je izdvojen i odveden u prostorije betonskog bunkera, koji se nalazio neposredno pored ugostiteljskog objekta “Kod Sonje”.

“Doveo me čovjek koji me je udarao i govorio da će me kastrirati. Nakon toga me odveo na ispitivanje. Tu sam vidio Branka Vlaču i svjedoka SV-7. Vidio sam da glavnu riječ vodi Vlačo. Obojica su bili korektni. Kada kažem ‘korektni’, mislim na to da me oni nisu tukli, ali, kada bi bili nezadovoljni mojim odgovorima, puštali su me vani, gdje bih prošao kroz špalir srpskih vojnika koji su me udarali”, ispričao je Muračević.

Svjedok je rekao da su nakon njega srpski vojnici u “Bunker” doveli između 40 i 50 Bošnjaka, koji su boravili u teškim uslovima – bez mokrog čvora i na betonu, te bili izloženi maltretiranju i izvođenju na prinudne radove.

Državno tužilaštvo tereti Vlaču da je, kao upravnik logora “Bunker”, “Planjina kuća”, “Kod Sonje” i “Nakina garaža”, uspostavio sistem kažnjavanja zatočenih civila u periodu od maja do kraja oktobra 1992. godine.

Prema optužnici, zatočenici su zlostavljani, tjerani na prinudne radove i u živi štit, gdje su mnogi ubijeni, a na desetine ih se vode kao nestali. Vlačo je, smatra Tužilaštvo BiH, silovao jednu žensku osobu.

Muračević je posvjedočio da je na drugim zarobljenicima u “Bunkeru” vidio povrede od maltretiranja.

“Jedne prilike je u ‘Bunker’ došla grupa ‘šešeljevaca’, koja je izvela grupu zarobljenika i maltretirala ih. Tukli su ih kundacima, rukama i nogama, repetirali su puške i tjerali ih da zadovoljavaju jedni druge. Vidio sam da je tu bio Vlačo i da to nije spriječio”, rekao je Muračević.

U augustu 1992. godine, kako je kazao svjedok, odveden je sa grupom zatočenika u prostorije “Planjine kuće” u selu Svrake. On je naveo da je u tom prostoru zatekao oko 180 ljudi. Dodao je da ga je u “Planjinoj kući” jedan stražar tukao tri dana uzastopno, nakon čega se nije mogao dići iz kreveta.

“U tom prostoru je bila ista uprava kao i u ‘Bunkeru’. Dakle, upravnik je bio Vlačo. Tamo se nastavilo maltretiranje i počelo značajnije odvođenje ljudi na radove i živi štit. Ja sam odvođen šest puta na radove, i svaki put je upravnik određivao ko će ići”, rekao je svjedok i dodao da je od drugih zatočenika saznao da su neki ljudi poginuli tokom kopanja rovova.

Muračević je naveo da je početkom decembra 1992. uspio pobjeći na teritoriju pod kontrolom Armije BiH (ABiH) nakon što je odveden na radove na planinu Žuč.

Unakrsno ispitivanje ovog svjedoka zakazano je za srijedu, 13. februar.