This post is also available in: English
U izjavi, uvedenoj u dokaze u pisanom obliku, Selmanovićeva je opisala kako su srpske snage 22. septembra 1992. napale Novoseoce, a zatim svim lokalnim muslimanima naložile da se okupe u krugu preduzeća “Metalika”, istovremeno pljačkajući njihove kuće.
Muškarci, među kojima su bili muž i 18-godišnji sin Selmanovićeve, potom su bili odvojeni od žena, djece i staraca, koji su autobusima bili upućeni ka Sarajevu.
Razdvajanje je, kako je navela, naredio srpski komandant Momčilo Pajić, a jedna žena bila je ubijena na putu do autobusa zato što se brže kretala.
Po riječima Selmanovićeve, Pajić je radno sposobne muškarce zadržao u selu pod izgovorom da će biti upućeni na rad. Niko ih, međutim, više nije vidio žive.
Mladić, tadašnji komandant Vojske Republike Srpske (VRS), optužen je za progon Bošnjaka i Hrvata iz 20 opština širom BiH, uključujući i sokolačku.
U jesen 2000, u masovnoj grobnici u Ivan Polju pronađene su 42 žrtve iz Novoselaca, a Munira Selmanović, kako je posvjedočila, prisustvovala je ekshumaciji i prepoznala posmrtne ostatke svog sina.
Ona je kazala i da je tijelo njenog supruga pronađeno tek prošle godine “zato što su ga premještali iz grobnice u grobnicu”.
Tužioci su u sudnici prikazali spisak od 45 mještana Novoselaca koje je 22. septembra 1992. svjedokinja vidjela u krugu “Metalike”.
“Svi su bili živi kad su nas potrpali u autobuse. Nikad ih više nisam vidjela. Nikad”, kazala je Selmanovićeva.
Ona će svjedočenje vjerovatno nastaviti u srijedu, budući da je za sutra zakazan iskaz sljedećeg svjedoka Optužbe posredstvom video-veze.
General Mladić optužen je i za genocid u Srebrenici, terorisanje civila u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperskim djelovanjem, te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
R.M.
