This post is also available in: English
Kao potvrdu za to, Katić je naveo da je na Grbavici do kraja rata ostalo “1.500 građana nesrpske nacionalnosti” koji su dobijali penzije i humanitarnu pomoć, kao i Srbi.
Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske (RS) i vrhovni komandant njene vojske, optužen je za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH i terorisanje civila u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem. Tereti se i za genocid, te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
Po svjedoku, u ljeto 1992. “raspao se politički sistem BiH”, a nakon što su u Novom Sarajevu uspostavljene srpske vlasti, “zločini su svedeni na minimum”, i to Karadžićevom zaslugom. Katić je negirao da je Karadžić ikada naredio prekid dotoka vode i struje gradskom jezgru Sarajeva.
Na pitanje Karadžića, zašto je smijenjena vlast u Srpskom Novom Sarajevu prije nego što je on preuzeo dužnost u martu 1993., svjedok je odgovorio da “prethodna vlast nije dovoljno uradila da se spriječe nepravilnosti u podjeli humanitarne pomoći i penzija”. “Mnogo puta sam čuo da se sa nesrbima nije postupalo kao sa Srbima – da su napuštali Grbavicu i da su proganjani”, rekao je on.
Upitan da li je prethodna vlast počinila zločine, Katić je kazao da za tako nešto “nije čuo”.
Dok ga je unakrsno ispitivala zastupnica Optužbe, svjedok je potvrdio da je “na gornjim spratovima zgrade ‘Metalke’” na Grbavici bilo naoružanih ljudi i da su “ako su htjeli, mogli da pucaju na područje ispred hotela Holiday Inn” u centru Sarajeva.
Iz snajperskih gnijezda Vojske Republike Srpske (VRS) u zgradi “Metalke”, prema optužnici protiv Karadžića, napadnuto je više tramvaja u okolini hotela Holiday Inn.
U dodatnom ispitivanju, Katić je rekao da u zgradi “Metalke” lično nije bio, dodavši da su “vojnici bili na prvoj liniji i u podrumima, te da nisu mogli na više spratove”. Upitan od predsjedavajućeg sudije O-gon Kwona zašto je izjavio da je na gornjim spratovima zgrade bilo naoružanih ljudi, svjedok je kazao da “nisu bili iseljeni svi stanovi”.
U korist Karadžića je svjedočio i Luka Dragićević, koji je od novembra 1994. do kraja rata bio pomoćnik komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a za moral i vjerska pitanja.
Dragićević je izjavio da “ne zna ni za jedan slučaj zločina u zoni odgovornosti Korpusa” u to vrijeme. Dodao je da je Sarajevsko-romanijski korpus, po naređenju komande, otvarao vatru samo na vidljive neprijateljske položaje, da bi se spriječile civilne žrtve.
Prema njegovom iskazu, Korpus je sve vrijeme rata branio srpska naselja od napada Armije BiH (ABiH), koja je koristila civilne objekte. Svjedok je ustvrdio i da je okruženje Sarajeva “situacija koja je prirodno postojala i niko je nije stvorio”, zato što su srpska naselja bila oko centra grada, te dodao da Korpus nikada nije uskraćivao stanovništvu Sarajeva struju, gas i vodu.
Bošnjačka strana, po Dragićevićevom svjedočenju, odbila je sve ponude VRS-a da se zajednički istraže incidenti u Sarajevu za koje je okrivljavala srpsku stranu.
Svjedok je potvrdio da su pripadnici UNPROFOR-a bili zarobljeni po naređenju više komande kako bi se VRS zaštitila od vazdušnih udara NATO-a.
Najveći dio unakrsnog ispitivanja, tužilac Julian Nicholls posvetio je osporavanju kredibiliteta svjedoka na osnovu naređenja koja je izdavao. Tužilac je Dragićeviću predočio naređenje iz 1992. da se “spali” jedno selo u okolini Višegrada. Svjedok je, međutim, uzvratio da je to “bio zaselak od tri kuće” u kojem tada nije bilo civila, a koji je ABiH koristila na prvoj liniji.
Suđenje Karadžiću biće nastavljeno u petak, 14. decembra.
