This post is also available in:
Sredoje Lukić je prvostepenom presudom u julu 2009. bio osuđen na 30 godina zatvora, dok je Milanu Lukiću bila izrečena kazna doživotnog zatvora.
Apelaciono vijeće potvrdilo je zaključke prvostepene presude kojom je Milan Lukić proglašen krivim za ubistva 12 civila na obali Drine u junu 1992., premlaćivanje zatočenika u logoru Uzamnica 1992. i 1993., te ubistvo Hajre Korić.
On je također osuđen za spaljivanje civila u kućama u Pionirskoj ulici i Bikavcu u Višegradu. Kako je konstatovalo Apelaciono vijeće, u Pionirskoj ulici i na Bikavcu je 14., odnosno 27. juna 1992. živo zapaljeno blizu 120 žena, djece i starijih.
Drugostepenom presudom odbijeno je pet žalbenih navoda Odbrane Milana Lukića, koji su se odnosili na nedovoljno vrijeme za pripremu Odbrane, nepravilnosti i nedosljednosti pri prepoznavanju optuženog, te su odbijeni alibiji optuženog.
Presudom je prihvaćen samo jedan žalbeni navod, nakon što je Apelaciono vijeće utvrdilo da su u Pionirskoj ulici ubijene 53 a ne 59 žrtava, kako je navedeno u prvostepenoj presudi.
“Prvostepeno vijeće nije pogriješilo da incidenti u Pionirskoj i Bikavcu ispunjavaju uvjete masovnosti za djelo istrebljenja. Činjenica da je Apelaciono vijeće smanjilo broj žrtava ne utječe na taj zaključak”, kazao je Mehmet Guney, predsjedavajući Apelacionog vijeća.
Vijeće je potvrdilo krivicu Sredoja Lukića za učešće u paljenju kuće u Pionirskoj ulici, ali ga je oslobodilo optužbi za premlaćivanje zatočenika u logoru Uzamnica.
“Apelaciono vijeće konstatuje da je Prvostepeno vijeće pogriješilo zaključivši da je Sredoje Lukić u nekoliko navrata pretukao civile u Uzamnici. Sredoje Lukić je tukao Nurka Dervišića samo jedne prilike, a nijedan razumni presuditelj ne može zaključiti da je to batinanje prouzrokovalo teške posljedice i da je time podržan progon kao zločin protiv čovječnosti”, rekao je sudija Guney.
Osim Odbrana optuženih, žalbu je uložilo i Haško tužilaštvo, koje je izrazilo nezadovoljstvo kaznom izrečenom Sredoju Lukiću, ali je i ova žalba odbijena.
Optužnica protiv Lukića podignuta je 1998. godine. Sredoje Lukić je prebačen u Haag 2005., kada je u Argentini uhapšen i Milan Lukić.
Milan Lukić je optužen kao vođa paravojne formacije “Osvetnici” ili “Beli orlovi”, kojoj je pripadao i njegov rođak Sredoje Lukić, koji je bio i policajac.
Apelaciono vijeće je odredilo da će Lukići ostati u pritvoru do slanja na izdržavanje kazne i da im se vrijeme provedeno u pritvoru uračunava u kaznu.
