Karadžić: Bez naredbi o kažnjavanju civila

Simić, bivši načelnik artiljerije u Prvoj sarajevskoj brigadi VRS-a, kazao je da se VRS oko Sarajeva isključivo branila, sprečavajući proboj Armije BiH (ABiH) iz grada i braneći srpska naselja.

“Nikada nisam dejstvovao po unutrašnjosti grada, osim po vatrenim položajima koje su muslimanske snage vješto smještale uz objekte koji bi trebalo da budu zaštićeni. Uzvraćali smo na njihovu vatru samo u slučajevima krajnje nužde”, izjavio je Simić.

Kako je rekao Simić, nadređeni su mu često zabranjivali da otvara vatru, da ne bi bili pogođeni civili. On je dodao da 1994. i 1995. nije bilo moguće pojedinačnim minobacačkim granatama dva puta pogoditi pijacu Markale u incidentima u kojima su stradale stotine građana.
 
U eksploziji na pijaci Markale je 5. februara 1994. poginulo 66, a ranjeno 140 građana. Ispred obližnje zatvorene tržnice je 28. avgusta 1995. stradalo 43, a ranjeno 75 građana. Oba incidenta su optužnicom stavljena na teret Karadžiću, koji je optužen za terorisanje civila Sarajeva granatiranjem i snajperisanjem. On je optužen i za genocid, progon Bošnjaka i Hrvata te uzimanje međunarodnih vojnika za taoce.  

U unakrsnom ispitivanju, Simić je rekao da je VRS pucala samo na tačno određene tačke u Sarajevu sa kojih je ABiH otvarala vatru, a ne na cijele gradske četvrti.

Svjedok se složio sa sugestijom tužioca Alana Tiegera da bi gađanje čitavih četvrti bilo nezakonito. “Za takvo naređenje nisam čuo niti sam ga dobio, ne znam da li ih je bilo. Ja bih to smatrao nezakonitim, da otvaram vatru po gradu bez ikakvog cilja”, dodao je on.

Simić je ostao pri tom iskazu i nakon što mu je tužilac Tieger predočio upozorenje komandanta VRS-a Ratka Mladića – kojem se također sudi pred Haškim tribunalom – “da će uzvratiti po Sarajevu” i da će se grad “tresti” ako iz njega bude ispaljen ijedan metak.

“Nije mi poznato to. Do mene nije dolazilo naređenje ni od koga da se vrši odmazda i kažnjavaju civili”, rekao je Simić.

Tužilac Tieger zatim je svjedoku pokazao i prepis Mladićevog presretnutog razgovora u kojem 28. maja 1992. naređuje da artiljerija tuče sarajevska naselja “Velušići” i Pofalići jer “tamo nema mnogo srpskog življa”. Ponovivši da takvo naređenje nikada nije dobio, Simić je pretpostavio da je ta naredba bila odgovor na veliku ofanzivu ABiH iz grada.

“Sigurno je da su stradali i objekti i stanovništvo, ali je za to kriva druga strana. Nismo imali namjeru da ciljamo grad”, ustvrdio je Simić.

Upitan koja je svrha bila uzvraćati na vatru iz mobilnih minobacača ABiH iz gradskog područja ako se ima u vidu da su oni odmah bili premještani na drugo mesto i da su civili mogli stradati, Simić je uzvratio: “Oni su morali da vode računa da je to naseljena oblast. Direktno su ugrožavali civile. Mi nikada nismo imali namjeru da kažnjavamo i gađamo civile u Sarajevu.”

Suđenje Karadžiću biće nastavljeno u utorak, 13. novembra.