This post is also available in: English
Izvještaj pod nazivom “Kad svi šute: Odšteta za silovane žene u Republici Srpskoj” daje sliku situacije žena koje su preživjele silovanje u ratu i dio je projekta ove organizacije za obezbjeđivanje pravde i odštete.
Amnesty International je od početka rata prikupljao brojna svjedočenja žena koje su bile izložene torturi, uključujući često sistematska i višestruka silovanja, seksualno ropstvo, nasilnu trudnoću i druga djela seksualnog nasilja.
“U Republici Srpskoj je zaglušujuća tišina oko žena žrtava silovanja, međunarodno priznatog zločina, i vlasti i mediji ignorišu patnje ovog dijela stanovništva”, izjavio je John Dalhuisen, direktor programa Amnesty Internationala za Evropu i centralnu Aziju.
On je dodao da se mora okončati ovaj “okrutni propust” osiguranja pravde za žrtve, skoro 20 godina poslije završetka skuba.
Koliko je Amnesty Internationalu poznato, vlasti Republike Srpske nisu nikada napravile značajniji pokušaj da prikupe podatke o ovim žrtvama, da razumiju njihove probleme, kao ni da razviju politiku koja bi rješavala njihove specifične potrebe ili da podstaknu javnu debatu i prekinu šutnju o ovim zločinima.
Kao posljedica silovanja i drugih zloupotreba, mnogi preživjeli imaju posttraumatski stresni poremećaj (PTSP). Osjećaju se nesigurno, sramota ih je, krive sebe, imaju noćne more, anksioznost i silne poremećaje.
“Vlasti Republike Srpske moraju za početak priznati, glasno i jasno, da su silovanje i drugi oblici seksualnog nasilja počinjeni tokom rata. Ovo će pomoći stvaranju atmosfere za javnu debatu o ovom problemu, i žrtve će se osjetiti sigurno da ispričaju svoje priče i zatraže pravdu”, naglasio je John Dalhuisen.
Kako je dodao, vlasti moraju utvrditi broj žena koje su silovane, razmotriti njihove potrebe i osigurati im neophodne zdravstvene usluge.
Sadašnji Zakon o zaštiti civilnih žrtava rata Republike Srpske garantuje specijalne mjere socijalne zaštite osobama koje imaju najmanje 60 odsto invaliditeta prouzrokovanog torturom, napadom, silovanjem ili drugim zločinima.
Međutim, kako napominju iz Amnestyja, ovaj zakon nije obuhvatio veliki broj žrtava seksualnog nasilja, a takođe ovaj zakon ne obuhvata psihološku podršku jer ne uzima u obzir nanesenu psihičku bol.
“Kako bi žrtvama silovanja bila omogućena odšteta, vlasti Republike Srpske moraju da izmijene Zakon. Prije svega, potrebno je napraviti posebnu kategoriju žrtava silovanja i drugih oblika seksualnog nasilja, koja nije ograničena postotkom invaliditeta kao kriterijem za priznavanje statusa, a potom treba ponovo otvoriti proceduru za prijavu žrtava”, zaključio je Dalhuisen.
U Amnestyju su podsjetili da je od desetine hiljada slučajeva seksualnog nasilja počinjenog nad ženama i djevojčicama, manje od 40 slučajeva procesuirano pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) i pred sudovima u BiH.
M.T.
