Karadžić: Ozbiljne dileme o istrazi na Markalama

.

Karadžića, bivšeg predsjednika Republike Srpske, optužnica tereti, između ostalog, za teror nad civilima u Sarajevu, uključujući eksploziju na Markalama 5. februara 1994. godine, kada je poginulo 66, a ranjeno 140 građana.

Svjedoci Karadžićeve Odbrane, penzionisani kanadski pukovnik Stephen Joudry, major John Ruchel i general Michael Gaultier, ustvrdili su da istragom koju je sproveo UNPROFOR nije bilo moguće odrediti tačan položaj sa kojeg je granata bila ispaljena, niti koja je strana odgovorna za to.

Joudry i Ruchel sugerisali su i da je granata mogla biti ispaljena sa položaja Armije BiH (ABiH) ili bačena na Markale s vrha obližnje zgrade. Ruchel, koji je na dan eksplozije učestvovao u istrazi, izjavio je i da je njegovo “lično uvjerenje” da su bošnjačke snage “gađale same sebe”, ali da rezultati do kojih je došao to nisu mogli da potvrde, već samo da je granata mogla doći sa položaja obje zaraćene strane.

Joudry, koji je 1993. i 1994. bio u komandi UNPROFOR-a u Zagrebu, izjavio je da je, poslije proučavanja rezultata istraga o Markalama koje su sprovele međunarodne snage, nadređenima “izrazio ozbiljne dileme o metodima i rezultatima”, iako sam nije bio na mjestu zločina.

Kao manjkavosti istrage, naveo je to što je krater analiziran “satima i danima” poslije eksplozije i što je ostatak granate bio uklonjen iz kratera prije okončanja istrage, zbog čega ugao pada ni pravac doleta projektila nisu mogli biti pouzdano utvrđeni.

Rezultate istrage kratera svjedok je nazvao “nepouzdanim za pripisivanje krivice”, tim prije što su se u ratu obje strane “služile trikovima”. Joudry je izjavio da su i takvi manjkavi rezultati istrage ukazivali da je granata doletjela iz pravca teritorije koja je bila “95 odsto” pod kontrolom ABiH.

“Ako su Markale bile cilj, bilo ih je nemoguće pogoditi jednom jedinom granatom, bez prethodnih minobacačkih dejstava tog dana”, posvjedočio je Joudry i dodao da bi “najefikasniji način da se pijaca pogodi bio da se granata ručno lansira sa krova obližnje zgrade”.

Dok ga je unakrsno ispitivao tužilac Alan Tieger, Joudry je potvrdio da nije sprovodio istragu na samim Markalama, ni ispitivao fizičke dokaze, niti razgovarao sa svjedocima.

Prihvatio je i da nema osnove da osporava iskaze očevidaca. Tužilac je svjedoku predočio iskaze drugih oficira UNPROFOR-a da je stabilizator granate, nakon što je uklonjen, bio vraćen kako bi bio utvrđen ugao i pravac doleta, ali je svjedok ostao pri iskazu da to nije bilo ispravno.

Tieger je predočio i da je svjedokova tvrdnja da je veći dio teritorije sa koje je granata mogla doletjeti bio pod kontrolom ABiH zasnovana na nepotpunim podacima.

Na poziv tužioca da opiše kako bi se granata mogla baciti s krova zgrade, Joudry je izjavio da je to mogla učiniti jedna ili dvije osobe “uz pomoć nekog mehanizma ili ne”. Svjedok je procijenio i da je težina granate oko 60 kilograma, nasuprot Tiegeru, koji je, na osnovu tablica, kazao da je projektil bio težak oko 12 kilograma.

“Po vašoj izjavi, osobe koje bi bacile granatu morale bi zatim da siđu među mrtve i umiruće i ubace stabilizator granate u krater pod uglom koji bi pokazivao da je granata proletjela pored zgrade?”, pitao je tužilac, na šta je svjedok odgovorio potvrdno.

Svjedok Ruchel opisao je da je na dan eksplozije, poslije proučavanja kratera, zaključio da je granata morala doći iz neposredne blizine zbog velikog ugla pod kojim je pala.

On je kazao da je utvrdio da je projektil doletio iz pravca istok-sjeveroistok, sa udaljenosti između 300 i 5.500 metara. U unakrsnom ispitivanju, Ruchel je potvrdio da prije istrage na Markalama nije imao mnogo iskustva u analizi kratera.

General Gaultier, koji je istragu na Markalama sproveo šest dana poslije eksplozije, izjavio je da je integritet kratera bio narušen time što je ostatak granate bio uklonjen, i da su tri istražitelja nezavisno došla do zaključka da stoga nije mogao biti pouzdano utvrđen ugao njenog pada, na osnovu kojeg bi bila izračunata tačna udaljenost sa koje je bila ispaljena.

Dok ga je unakrsno ispitivala tužiteljka Caroline Edgerton, Gaultier je potvrdio da u zoni mogućeg ispaljenja, po njegovim saznanjima, nije bilo stalnih minobacačkih položaja ABiH.

Suđenje Karadžiću, koji je optužen i za genocid u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce, biće nastavljeno sutra.