Karadžić: Nemoguće bilo pogoditi Markale

tine građana.

Stevan Veljović, nekadašnji operativni oficir Prve romanijske brigade VRS-a na položajima oko Sarajeva, izjavio je da “na Markale uopšte ne može pasti minobacačka granata” i da “100 odsto” ne može “pogoditi baš to mjesto”.

“Ja smijem život dati, a smijem i stati na to mjesto, pa neka me neko gađa”, kazao je Veljović u nastavku suđenja u Haagu.

Po njegovim riječima, baterija minobacača od 120 milimetara iz sastava njegove brigade nije u kritično vrijeme ni bila oko Sarajeva, već u okolini Trebinja.

“Na Trebeviću uopšte nismo ni imali minobacača, zato što je to područje pošumljeno i ima malo pogodnih mjesta za to oružje”, rekao je Veljović.

Prema navodu optužnice koji Karadžića tereti za terorisanje civila u Sarajevu kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada, granata koja je na Markalama 28. avgusta 1995. ubila 43, a ranila 45 građana, bila je ispaljena sa položaja VRS-a.

Veljović je rekao da vjeruje da je na Markalama granatu podmetnula i sa daljine aktivirala “muslimanska strana” da bi izazvala stranu vojnu intervenciju protiv Srba.

Karadžić je u sudnici pročitao sažetak Veljovićeve izjave, u kojoj je, kao i prethodni svjedoci Odbrane, tvrdio da VRS oko Sarajeva nije izvodila ofanzivne, već samo odbrambene akcije, kao i da njegova brigada nikada nije gađala civile.

Veljović je izjavio i da VRS nije uzvraćala vatru ako je neprijateljski položaj bio u civilnom objektu, “iako je na to imala pravo”. To je, prema njegovom iskazu, bilo izričito zabranjeno zato što bi Armija Bosne i Hercegovine (ABiH) “odmah optuživala četnike za razaranja”.

Zastupnica Optužbe Caroline Edgerton je u unakrsnom ispitivanju sugerisala da u svjedočenju na suđenju u Haagu komandantu Sarajevsko-romanijskog korpusa Dragomiru Miloševiću, Veljović “nije negirao da su Markale granatirane”, već je samo pružio alibi generalu Miloševiću.

Veljović je to negirao tvrdeći da ga o samom incidentu Miloševićevi branioci nisu ni pitali. Tužiteljka je, inače, drugu eksploziju na Markalama nazvala “najkontroverznijim incidentom u istoriji” bosanskog rata.

Prvostepeno vijeće Tribunala u Haagu proglasilo je Miloševića krivim za granatiranje Markala, ali ga je Žalbeno vijeće potom oslobodilo odgovornosti za taj zločin, uvaživši njegov alibi da je u to vrijeme bio na liječenju u Beogradu. Milošević je pravosnažno osuđen na 29 godina zatvora.

Svjedok Veljović negirao je i da je VRS na Sarajevo ispaljivala modifikovane avio-bombe, iako mu je tužiteljka Edgerton pokazala izvještaje Sarajevsko-romanijskog korpusa i Glavnog štaba VRS-a da je takvom bombom od 250 kilograma gađan centar Hrasnice.

Svjedok je kazao da o tome nije izvijestio UNPROFOR, iako bi se detonacija čula “60 kilometara” naokolo. Potvrdio je, međutim, da su modifikovane avio-bombe bile izuzetno neprecizne.

Izvještaj UNPROFOR-a da je na Stari Grad u Sarajevu jednog dana u oktobru 1993. “palo 500 granata”, svjedok je nazvao “strašnom neistinom”, tvrdeći da bi, da je to bila istina, to područje bilo “sravnjeno sa zemljom”, a “poginulo bi na hiljade civila”.

Poslije Veljovića, Karadžić je pred sudije izveo bivšeg oficira Igmanske brigade VRS-a Sinišu Maksimovića, koji je ponovio da je vojska dejstvovala samo po vojnim ciljevima.

Tvrdnjom da njegova jedinica nije imala obučenih snajperista, Maksimović je u kratkom iskazu opovrgavao odgovornost VRS-a za nekoliko snajperskih incidenata iz optužnice koji su se desili u naselju Sedrenik.

Zbog ovonedjeljnih praznika, suđenje Karadžiću biće nastavljeno iduće sedmice.