This post is also available in:
Svjedok Rifet Velić je naveo da je u svojoj kući u naselju Otoka bio sa suprugom, sinom, snahom i njihovim djetetom kada je srpska vojska 26. jula 1992. počela napad, a da su sutradan poslijepodne došli vojnici.
“Doveli su povezane Naila Selmana i Smaila Pašića. Istjerali su nas i povezali mog sina Sadmira i mene. Poznavao sam Prošića. Družio se sa mojim sinom. Radio je u kafani i tu su se sastajali”, kazao je svjedok.
On je dodao da je optuženi, dok su išli, ošamario njegovog sina kada mu je ispala sjekira, koju su mu vojnici dali da nosi.
Rifet Velić je rekao da su njega i ostale članove porodice razdvojili od sina Sadmira i druge dvojice muškaraca.
“Nas su otjerali u sabirni centar, a Prošić i još dvojica vojnika su ostali s njima”, kazao je svjedok, koji je prebačen u školu, potom u sportsku dvoranu, da bi na kraju završio u logoru na Manjači.
Dok je bio u školi, kako je naveo, čuo je da su ubijeni njegov sin, Selman, Pašić i još jedna osoba. Sina je identifikovao kada je 1995. godine njegovo tijelo ekshumirano iz masovne grobnice.
Tužilaštvo BiH Predraga Prošića tereti da je, kao pripadnik Šeste sanske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), učestvovao u ubistvima i zatvaranju civila nesrpske nacionalnosti s područja Sanskog Mosta, kao i u paljenju njihovih kuća.
Svjedok Džemal Vehabović ispričao je kako su vojnici 26. maja 1992. iz kuće izveli njega i Smaila Pašića, brata njegove supruge, te kako su njih dvojica otišla u različitim pravcima, iskoristivši nepažnju vojnika.
Dva dana nakon toga, dok se krio kod prijatelja u naselju Pobriježje, kako je dodao, čuo je da je Pašić ubijen.
“Kružile su priče da su njih četvorica ubijeni. Nisam čuo detalje ko ih je ubio i kako”, rekao je Vehabović.
On je kazao da je Pašić, kada su izvedeni iz kuće, na sebi imao trenerku, patike i zlatni lančić.
“Kružile su priče da je lanac sutradan viđen na gospodinu Prošiću, optuženom”, rekao je svjedok.
Suđenje će biti nastavljeno 19. oktobra.
M.T.
