This post is also available in: English
Nekadašnji pripadnik jedinice “Zulfikar”, koji je svjedočio pod pseudonimom R, kazao je da je sa saborcima i hrvatskim civilima, nakon što je ranjen pripadnik njihove jedinice Samir Šemsović zvani Samko, krenuo kroz selo Trusina, te da su se zaustavili kod jedne kuće.
Na tom mjestu, kako je rekao, zatekao je nekoliko vojnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i civila postrojenih uz zid kuće. Svjedok je pojasnio da je sa optuženim Dževadom Salčinom stajao sa strane kraj žena i djece kada je Hodžić – kojeg je u sudnici oslovljavao sa “Džoni” – naredio strijeljanje.
“Džoni je cijelo vrijeme bio tu i naredio je da se pobiju. Naredba je bila: ‘Ove ljude ćemo sve pobiti. Najvjerovatnije da je Samko podlegao.’ Zvao je i mene, ali nisam htio. Koliko se sjećam, pucali su Menta, Zolja, Edin Džeko i Džoni”, rekao je zaštićeni svjedok R.
Za ubistva vojnika i civila u Trusini 16. aprila 1993. sudi se Mensuru Memiću zvanom Menta, Dževadu Salčinu zvanom Struja, Nedžadu Hodžiću zvanom Džon Vejn, Nihadu Bojadžiću i Zulfikaru Ališpagi, pripadnicima odreda “Zulfikar” pri Štabu Vrhovne komande ABiH. Sa njima je optužen i Senad Hakalović, bivši pripadnik 45. brigade “Neretvica”.
Prema optužnici, Hodžić je izdao naredbu i učestvovao u ubistvu strijeljanjem postrojenih pripadnika HVO-a, koji su se prethodno predali.
Rasema Handanović zvana Zolja, bivša pripadnica odreda, osuđena je na pet i po godina nakon što je priznala krivicu za zločin u Trusini, dok se protiv Edina Džeke, također pripadnika ove jedinice, i dalje vodi istraga.
Prije napada na Trusinu, grupa vojnika odreda “Zulfikar”, kako je ispričao svjedok, stigla je u selo Parsovići kod Trusine. Prema iskazu svjedoka, optuženi Bojadžić je vojnike postrojio i rekao da će “Samko predvoditi vojnike u napadu”.
“Nakon ranjavanja Samka, Džoni je preuzeo komandu”, kazao je svjedok.
Napadom na selo Trusina, kako je navedeno u optužnici, sa obližnjeg uzvišenja putem motorole rukovodio je Bojadžić, zamjenik komandanta Ališpage, kojem je na teret stavljeno što nije poduzeo nužne radnje da budu kažnjeni podređeni vojnici koji su učestvovali u strijeljanju.
Prema riječima Željke Marenić, predsjedavajuće Sudskim vijećem, zaštićeni svjedok je prijavio da je u posljednjih 20 dana dobio više prijetnji preko telefona, ali da je izbrisao broj. Javnost nije mogla biti prisutna dijelu suđenja na kojem je govoreno o prijetnjama i dodatnim zaštitnim mjerama za svjedoka.
Nakon što je javnost uključena, Odbrana Bojadžića zahtijevala je od Sudskog vijeća da naloži istragu kako bi navodi o prijetnji bili potpuno rasvijetljeni. Dodatna mjera za svjedoka bilo je spuštanje paravana, kako ga publika ne bi mogla vidjeti.
Bojadžićeva i Ališpagina Odbrana će zaštićenog svjedoka R ispitati u nastavku suđenja 15. juna.
