This post is also available in: English
“Nigdje nema otisaka mojih prstiju na nedjelima. Svuda gdje sam se miješao, bilo je u korist ljudskosti i olakšavanja patnji civilima bilo koje nacionalnosti”, istakao je Karadžić.
Karadžić, bivši predsjednik i vrhovni komandant snaga Republike Srpske, optužen je za genocid počinjen u Srebrenici i u još sedam opština, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada, te uzimanje pripadnika Ujedinjenih nacija (UN) za taoce.
On tvrdi da nije dokazano da su snage Republike Srpske tokom rata u BiH počinile genocid ni u Srebrenici, ni u drugim opštinama.
“Tužilaštvo nije dokazalo nikakvu moju odgovornost za zbivanja u Srebrenici, niti da je to bio genocid… Na Tužilaštvu je da dokaže ko je ubijao i iz kakvih motiva”, kazao je Karadžić, tvrdeći da je bilo “ubijanja na ličnoj osnovi, iz osvete”.
Prema optužnici i ranijim presudama Tribunala, Vojska Republike Srpske, pod Karadžićevom vrhovnom komandom, strijeljala je više od 7.000 Bošnjaka iz Srebrenice u danima pošto je 11. jula 1995. zauzela tu enklavu u istočnoj Bosni.
Tvrdeći da Optužba nije ustanovila tačan broj žrtava, Karadžić je rekao da je broj iz optužnice dio “muslimanske propagande“ kojoj je “Tužilaštvo podleglo” i “dio igre koja unesrećuje narode i postavlja temelj za buduća neprijateljstva”.
“Tužilaštvo nije iznijelo nijedan dokaz da sam ja pripremao, planirao i naredio genocid”, rekao je optuženi i dodao da bošnjačke žene, djeca i starci iz Srebrenice nisu bili deportovani, već evakuisani nakon što su to sami zatražili, uz podršku UN-a.
Odbrana je zatražila da Karadžić bude oslobođen i optužbe za genocid nad Bošnjacima i Hrvatima u sedam drugih opština u BiH, na osnovu činjenice da ni Haški tribunal, ni Međunarodni sud pravde u svojim presudama nisu utvrdili da je tamo bio počinjen genocid.
Prema Karadžiću, Tužilaštvo u Haagu nije dokazalo da su ijedan incident u Sarajevu počinile srpske snage, navodeći da grad nije bio pod opsadom njegove vojske. Sarajevo je, po njemu, bilo “krajnje militarizovano”, a “vojska izmiješana sa civilima”.
On je dodao da su srpski vojnici samo branili svoje kuće i predgrađa, a da njihovo vođstvo nije polagalo pravo, niti je namjeravalo da uzme “muslimanske teritorije” u Sarajevu.
“Vatra je bila obostrana, a da je srpska strana pucala nasumice, Sarajevo bi izgledalo kao Dresden ili Mostar… Sarajevo nije ni ogrebano u poređenju s tim ruševinama”, rekao je Karadžić.
Karadžić je negirao i postojanje udruženog zločinačkog poduhvata u cilju trajnog i nasilnog uklanjanja nesrpskog stanovništva sa velikih dijelova teritorije BiH. Premještanje stanovništva iz ratnih zona, po njemu, bilo je zakonska obaveza, uz pravo na povratak.
Optužbe za zlodjela u logorima širom BiH, Karadžić je takođe odbacio kao nedokazane, tvrdeći da su to bili istražni centri u kojima su bili zadržavani samo “učesnici u oružanoj pobuni”, dok su ostali, koji su “greškom uhapšeni”, bili oslobađani.
“Nedjela su činili pojedinci, a Tužilaštvo nije dokazalo da je to bio dio državnog sistema”, kazao je optuženi.
On je sugerisao da je uspostavljanje srpske vlasti bilo dogovoreno Cutileirovim sporazumom o reorganizaciji BiH u tri nacionalna entiteta.
Tužioci će u srijedu odgovoriti na Karadžićev zahtjev za oslobađanje, a Sudsko vijeće će odluku donijeti naknadno.
