This post is also available in: English
Svjedok Đorđe Andrić je kazao kako se od sredine maja 1992. godine nije moglo slobodno kretati te da su u Tarčinu (općina Hadžići), gdje je živio s porodicom, policajci svakodnevno dolazili i od srpskog stanovništva tražili oružje.
Andrić je, kako je rekao, 6. juna 1992. iz porodične kuće u Tarčinu, zajedno s braćom i ocem, odveden najprije u Društveni dom u Pazariću, gdje su ih ispitivali o naoružanju, a potom je njega izvjesni Kalgari odveo u logor “Silos”.
“Kad sam došao u ćeliju, bio je mrak. U pola noći došlo je šest policajaca pitajući ko je tek došao. Izveli su me i pregazili ispred ćelije”, kazao je svjedok.
On je ispričao da je sutradan prebačen u drugu ćeliju, gdje se susreo s bratom i još nekim muškarcima koji su bili pretučeni i krvavi.
Tokom boravka u “Silosu”, svi zatočenici, tvrdi svjedok, bili su prebijani, a izvjesni “Kalember Buba” ih je najviše tukao.
“Kad bismo unutar ćelije galamili, stražari su nam znali reći da ušutimo ili će nam pozvati Kalembera”, prisjetio se svjedok, dodavši da njega lično nije nikada tukao.
Na pitanje tužioca Marjana Pogačnika da li zna ko je bio upravnik logora, Andrić je odgovorio da je to bio optuženi Bećir Hujić, te da je tamo s njim jedanput razgovarao.
“Kada smo dobili zaraznu bolest dizenteriju, ja sam njega pitao da nam daju neku liječničku pomoć”, kazao je svjedok i dodao da su stražari nakon toga bacali tablete po prašini i da su se logoraši tukli kako bi popili lijek protiv ove bolesti.
Optužnica tereti Mustafu Đelilovića, Fadila Čovića, Mirsada Šabića, Nezira Kazića, Bećira Hujića, Halida Čovića, Šerifa Mešanovića i Nermina Kalembera za zločine protiv civila i ratnih zarobljenika počinjene u logoru “Silos” i drugim objektima na području općine Hadžići.
Oni su, kako se navodi u optužnici, od 1992. do 1996. godine učestvovali u sistemskom udruženom zločinačkom poduhvatu, u okviru kojeg su počinili zločine protiv civila i ratnih zarobljenika srpske nacionalnosti.
Prema optužnici, Bećir Hujić je bio upravnik, kao i zamjenik upravnika logora “Silos”, a iste funkcije obavljao je i Halid Čović. Nermin Kalember je, kako se navodi u optužnici, bio stražar u “Silosu”, dok su ostali optuženi također obavljali funkcije u civilnim, vojnim ili policijskih strukturama lokalne vlasti.
Opisujući uslove u logoru, Andrić je naveo da su oni bili katastrofalni, da se za pet mjeseci boravka niko nikada nije okupao, a da su nuždu vršili u kanti koja se nalazila unutar ćelije.
On je rekao da su dnevno dobijali jednu koru hljeba, a nakon dizenterije, supu su im sipali u jednu zdjelu uz koju bi podijelili tri-četiri kašike.
Vasvija Vidović, braniteljica prvooptuženog Đelilovića, priložila je svjedoku dokument Kriznog štaba Srpske demokratske stranke (SDS) od marta 1992. godine gdje stoji da je svjedok postavljen za komandanta određenog voda, na šta je Andrić odgovorio da on s tim nije imao nikakve veze.
Andrić je negirao i da je srpskom stanovništvu podijeljeno oružje.
Naredno ročište je 24. maja 2012. godine, kada će branioci ostalih optuženih unakrsno ispitati svjedoka.
