Perić i ostali: Provođenje ili poistovjećivanje s naredbom

Odbrana je osporavala tvrdnje iz optužnice, ističući da su optuženi na dužnosti policajaca Stanice javne bezbjednosti (SJB) Kalinovik sprovodili naređenja u kojima nije bilo “ništa nezakonito”.

Suđenje je počelo sredinom januara prošle godine. Perić je uhapšen u maju 2010., a pušten je da se brani sa slobode nakon manje od godinu dana. Ostali optuženi se od početka postupka brane sa slobode.

Sudsko vijeće – koje čine predsjedavajući Davorin Jukić, te članovi Darko Samardžić i Jasmina Kosović – izreći će prvostepenu presudu 27. marta ove godine.

Tužilac Munib Halilović je pozvao 34 svjedoka, koji su govorili o hapšenjima Bošnjaka iz kalinovičkih sela Jelašca i Vihovići te njihovim odvođenjima u Osnovnu školu “Miladin Radojević” i logor “Barutni magacin”, gdje su skoro svi ubijeni.

U korist Odbrane iskaz je dalo 14 svjedoka i vještak policijske struke.

Tužilac je naveo da je postojao obrazac progona Bošnjaka iz Kalinovika, te da su počinioci znali za napad.

“Stanica javne bezbjednosti bila je nosilac svih aktivnosti – hapšenja, paljenja, zatvaranja… Naređenja su prihvatili kao model ponašanja. Nije bilo puko provođenje naredbi, već poistovjećivanje s naredbom”, kazao je Halilović u završnoj riječi.

Branioci su istakli da Tužilaštvo BiH nije dokazalo da su optuženi planirali progon niti da su postupali s diskriminatorskom namjerom, već da su sprovodili naređenja “koja nisu izlazila van okvira zakona o unutrašnjim poslovima”.

Radna obaveza pretvorena u hapšenje

Fejzija Hadžić, svjedok Tužilaštva BiH, ispričao je da su hapšenja muškaraca počela 25. juna 1992. godine, kada je oko 40 Bošnjaka došlo ispred zgrade Općine u Kalinoviku radi obavijesti o radnoj obavezi. Ti muškarci su uhapšeni, kazao je svjedok.

“Milan Perić je došao vojnim kamionom TAM, a tu je bio i Spasoje Doder, koji je naredio da se penjemo u vozilo i da ćemo biti premješteni u Osnovnu školu ‘Miladin Radojević’. U školi je obezbjeđenje vršila policija, a pri ulazu su nas pretresali Predrag Terzić i Aleksandar Cerovina”, ispričao je Hadžić, istaknuvši da optužene dobro poznaje.

Svjedok Dragan Cerovina je prevozio civile zajedno s Perićem, nakon što im je, kako je kazao, Doder prenio naređenje. Prema njegovom kazivanju, Perić je rekao civilima da se penju na kamione.

Dva svjedoka Perićeve Odbrane potvrdili su da je optuženi samo prevozio civile u školu. Bošnjaci su, rekao je svjedok Odbrane Tihomir Regoje, u školu “smješteni radi bezbjednosti” jer su se u Kalinoviku pojavile paravojne jedinice.

Tokom dokaznog postupka, Odbrane optuženih su pokušale dokazati da je pretresanje civila “legalan policijski posao”. Optuženi su, kako je kazao vještak policijske struke Mile Matijević, “izvršavali naredbe nadređenih, što su bili i dužni”.

Prema optužnici, Perić, Doder, Terzić i Cerovina, zajedno sa ostalim policajcima, opkolili su Bošnjake ispred Općine te su ih po naredbi Dodera, koji je komandovao grupom policajaca, prisilili da se penju na vojne kamione, a potom ih nezakonito zatvorili u školu “Miladin Radojević”.

Kako stoji u optužnici, Terzić i Cerovina su pretresli civile prije njihovog ulaska u školu i oduzeli im oštre predmete.

Nekoliko sati nakon tih događaja, kako smatra Tužilaštvo BiH, optuženi su izvršili napad na kalinovička sela Jelašca i Vihovići i uhapsili sve muškarce koji nisu pobjegli, te ih bez zakonskog osnova zatvorili u školu.

Svjedokinja Hasna Čusto je kazala da su Terzić i Cerovina u selu Jelašca uhapsili njenog 16-godišnjeg sina Almira, koji je poslije ubijen. Tada je u selu, dodala je svjedokinja, bio i optuženi Perić. Elvir Čusto je rekao da ga je Terzić udario kada mu je odvođen brat.Kalinovik

“Terzić me je pitao gdje mi je najstariji brat Nedžad. Kazao sam da ne znam i on me je udario šakom u stomak i u lice, a za to vrijeme Cerovina je uzeo mog brata Almira. Terzić me je pustio i odvojio moju majku od brata. Majka je bila sva modra, a Almir je tad govorio: ‘Pusti me, majko, ubit će te’”, ispričao je Čusto i dodao da je, u blizini kamiona kojim su u zatočeništvo odvoženi civili, vidio i optuženog Perića.

Svjedokinja Fatima Kešo je kazala da je među policajcima u selu Jelašca bio i optuženi Doder, koji je naredio da se njen svekar Avdo Kešo privede “živ ili mrtav”.

Odbrana Perića izvela je tri svjedoka koji su rekli da optuženi nije 25. juna 1992. učestvovao u hapšenjima u Jelašcima i Vihovićima. Prema njihovim svjedočenjima, Perić se vratio na položaj nakon što je civile koji su bili ispred zgrade Općine prevezao u školu.

Svjedok Nihad Suljić je rekao da su prema njemu “bili drugačiji jer su to sve bile moje kolege iz Kalinovika, ali vjerovatno i zbog toga što je moj brat bio vojno lice u Beogradu”.

Optuženima Terziću i Cerovini je na teret stavljeno hapšenje Bošnjaka iz sela Vihovići počinjeno krajem jula 1992. godine, nakon kojeg su uhapšene predali u logor “Barutni magacin”.

Svjedočeći u korist Tužilaštva BiH, Remza Šurković je kazala da su među policajcima koji su hapsili bili Cerovina i Terzić, koji je sa spiska čitao koga treba privesti.

“Mama je molila Terzića, koji je sa spiska čitao imena muškaraca, da ne odvode mog brata, a on je rekao: ‘Odvedoh ti ga pa ti crkni!’ Te riječi mi već 20 godina zvone u glavi”, ispričala je Šurković, dodavši da je kosti svoga brata pronašla nakon rata.

O ovim događajima iskaz je dao i Nikola Šupeta, svjedok Terzićeve Odbrane, koji je kazao da je prisustvovao “privođenju” civila, te potvrdio da je Terzić sa spiska prozivao ljude.

Šupeta je prepričao razgovor između Terzića i Ibre Suljića, koji je optuženog, kako je rekao svjedok, molio da mu ne odvode oca. Prema svjedoku, Terzić je kazao da nije nadležan za to, te je Suljić pozvao policiju i tražio da mu ne vode oca, “što je prihvaćeno”.

Periću i Cerovini na teret je stavljeno učešće u napadu na selo Jelašca 1. augusta 1992. godine. Prema optužnici, oni su s drugim policajcima i vojnicima uhapsili žene, djecu i nekoliko staraca, koji su jedini ostali u selu.

Tokom napada, navedeno je u optužnici, na selo je pucano iz protivavionskog topa, te su zapaljene pojedine kuće. Policajcima je, prema optužnici, komandovao Perić.

Odvođenje žena

“Kada smo došli, Perić nas je rasporedio po selu, rekao koje kuće da obiđemo i da okupimo žene. Svi policajci su učestvovali u odvođenju žena”, ispričao je bivši policajac Danilo Đorem svjedočeći u korist Tužilaštva BiH.

Risto Badnjar, bivši pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), kazao je da je s policajcima Perićem i Cerovinom učestvovao u privođenju žena, djece i staraca, uz tvrdnju da su odvedeni radi sigurnosti jer je Armija BiH tih dana zauzela srpske položaje.

“Ostalo je još starijih ljudi koji nisu tada privedeni, a kasnije se ispostavilo da su ubijeni…”, rekao je Badnjar.

Više svjedoka Tužilaštva BiH je navelo da je Cerovina hapsio civile.

Cerovini je na teret stavljeno i hapšenje svjedoka Tužilaštva BiH koji je iskaz dao pod pseudonimom R. Zaštićeni svjedok je kazao da su policajci Cerovina i izvjesni Mandić došli s puškama u njegovu kuću, s namjerom da pronađu oružje.

Kada su mu našli pušku, kako je rekao svjedok R, priveli su ga u policijsku stanicu, a usput pokupili i njegovog poznanika, a potom ih odveli u školu “Miladin Radojević”.

Zaštićeni svjedok je prebačen u logor “Barutni magacin”, odakle je uspio pobjeći 25. jula 1992. godine.

Terziću je na teret stavljeno i nezakonito hapšenje doktora Abdurahmana Filipovića.

Branilac Kreho se tokom iznošenja završne riječi pozvao na svjedočenje Fejzije Hadžića, koji je razgovarao s doktorom Filipovićem u logoru, i koji mu je tada rekao da ga je doveo drugi policajac, a ne Terzić.

Osim zaštićenog svjedoka R i Fejzije Hadžića, svi zatočenici koji su bili u “Barutnom magacinu” ubijeni su. Počinioci ovih ubistava nisu procesuirani.

Svjedoci su govorili da su ubijani i civili koji su bili zatočeni u školi “Miladin Radojević“, te da je bilo silovanja i maltretiranja.

Amer Jahić je novinar BIRN – Justice Reporta. [email protected] Justice Report je BIRN-ova sedmična online publikacija.