Selimović i ostali: Nečasni čin

Zorana Babića, bivšeg rezervnog policajca iz Drvara, na području Sanskog Mosta su zarobili, sa još tri osobe, pripadnici Petog korpusa Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), nakon čega je, kako je sâm kazao, najgore pretučen u Policijskoj stanici u Petrovcu, gdje je bio 15 dana.

“Tuče je bilo svakodnevno. Grehota je reći da nisam bio tučen. Tukli su me gumenom palicom. Nije bilo dana da nisam dobio batine dok sam bio zatvoren u Policijskoj stanici u Petrovcu”, rekao je Babić, istaknuvši da je imao vidne povrede.

Iz Policijske stanice svjedok je prebačen u Tvornicu plastike u Petrovcu, gdje je, kako je ispričao, bilo “iscrpnog i detaljnog ispitivanja”, ali ne zna ko ga je ispitivao. Kada je prebačen u Bihać, od drugog zarobljenika svjedok je, kako je kazao, čuo da ih je ispitivao Mehura Selimović.

“Dragan Stupar mi je rekao kad smo bili u Centralnom zatvoru u Bihaću: ‘Što nas ispita Mehura u Petrovcu’”, kazao je svjedok, istaknuvši da ne može opisati osobu koja ga je ispitivala jer je prošlo puno vremena.

Svjedok je ustvrdio da ga tokom ispitivanja niko nije udarao, ali je istakao da su drugi zarobljenici bili premlaćivani, ne pojasnivši kako to zna.

Tokom unakrsnog ispitivanja, svjedoku se obratio optuženi Selimović kazavši da ga nije ispitivao.

Tužilaštvo BiH tereti, uz Selimovića, Adila Ružnića i Emira Mustafića za zločine počinjene u Bosanskoj krajini. Prema optužnici, oni su od 1994. do 1996. godine pomagali zatvaranje pripadnika vojske i policije Republike Srpske (RS) te civila u zatočeničke centre u Bihaću, Cazinu i Bosanskom Petrovcu. Prilikom ispitivanja, kako je navedeno u optužnici, okrivljeni su zarobljenike fizički maltretirali.

Prema optužnici, Selimović je bio referent za kontraobavještajne poslove i zamjenik načelnika Odjeljenja vojne bezbjednosti Petog korpusa Armije BiH (ABiH), Ružnić pomoćnik komandanta za poslove bezbjednosti, a Mustafić vojni policajac.

Svjedok Babić je kazao da misli da je tokom razmjene 27. januara 1996. godine bio prisutan čovjek koji ga je ispitivao dok je bio zatvoren u Petrovcu.

Odbrana Mehure Selimovića je navela da je Sudu ranije dostavila materijalne dokaze iz kojih se vidi da Selimović nije nikoga ispitivao u Policijskoj stanici u Petrovcu.

Iz Tvornice plastike u Petrovcu, svjedok je, kako je kazao, prebačen u kasarnu “Adil Bešić” u Bihaću, te u Centralni zatvor, odakle odlazi na razmjenu krajem januara 1996. godine.

Na ovom suđenju Dubravko Čampara, tužilac Tužilaštva BiH, pročitao je iskaz preminulog Miodraga Dejanovića iz novembra 1995. godine koji je dao u Osnovnom sudu u Banjoj Luci a koji je i ovjeren od Haškog tribunala.

U tom iskazu Dejanović je naveo da ga je u Centralnom zatvoru u Bihaću saslušavao optuženi Mehura Selimović, koji mu je govorio da je bog i prijetio im da će biti poubijani, te određivao ko će ići u samicu.

Na ovom suđenju prikazan je i videosnimak od 9. jula 1994. godine kojim Tužilaštvo namjerava dokazati da je optuženi Selimović znao šta je preživio Arif Vuković. Na snimku se vidi kolona vozila sa naoružanim vojnicima, a na jedom kombiju su dvojica ljudi bez odjeće.

“Jedan  od dvojice golih ljudi je Arif Vuković. Ta kolona je prošla grad, sva vojska i građani su to gledali”, kazao je tužilac Čampara ne navodeći ko je autor snimka.

Selimovićeva Odbrana i optuženi Selimović su rekli da nisu znali za ovaj događaj.

“Selimović je u to vrijeme imao važnijeg posla nego da se bavi ovim nečasnim činom”, kazao je Asim Crnalić, branilac optuženog Selimovića.

Nastavak suđenja zakazan je za 14. mart ove godine.