This post is also available in: English
Ismet Bajić, koji je 1992. imao tri i po godine, ispričao je kako je sa svojom porodicom krenuo iz Žepe prema selu Babljak (općina Rogatica) kada su ih zaustavili vojnici. Bajić je kazao kako se sjeća da je čuo da njegovi roditelji govore da je među vojnicima koji su ih zaustavili bio i njihov komšija Zoran Marjanović.
“Bijelim vozilom, u kojem je bio i Marjanović, prevezeni smo do mjesta Borike. Tu smo svi izašli iz vozila, a dvojica vojnika tada odvode mog oca. Ja sam plakao, a jedan od vojnika mi je rekao da mom ocu ni dlaka s glave neće faliti. Oca Nurku od toga dana nismo vidjeli”, rekao je Bajić.
Marjanović je optužen da je 19. juna 1992. godine u mjestu Marina Homora (općina Rogatica), zajedno s nekoliko pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS), uhapsio jednu bošnjačku porodicu – bračni par i četvero maloljetne djece.
U optužnici se navodi da je porodica odvedena u mjesto Borike, odakle su majku i djecu nepoznati pripadnici VRS-a odveli i zatvorili ih u prostorije srednje škole “Veljko Vlahović” u Rogatici, dok je otac odveden u nepoznatom pravcu, od kada mu se gubi svaki trag.
Svjedok Bajić je kazao kako je njegova porodica iz mjesta Borike odvedena u jedan objekat u Rogatici, odakle su prebačeni u Kladanj, a zatim u Visoko.
“Sliku odvođenja oca nikada neću zaboraviti. Volio bih da znam gdje su njegove kosti, da mu mogu otići na mezar”, rekao je Bajić.
Sabaheta Zulfić, druga svjedokinja Tužilaštva BiH koja je saslušana na ovom ročištu, kazala je kako joj je Mevlija Bajić ispričala da je iz Žepe krenula prema Rogatici i tada ju je zarobio Marjanović.
“Poznavala sam Marjanovića i njegovu porodicu, jer su živjeli blizu moje kuće. Naši odnosi s porodicom Marjanović do rata su bili dobri”, kazala je Zulfić.
Svjedokinja Zulfić je ispričala kako je u julu 1992. godine živjela u selu Babljak sa svojom porodicom kada su nepoznati vojnici odveli njenog svekra, a zatim dva djevera i muža.
“Vojnici su došli jedan dan i odveli mog svekra, a nakon nekoliko dana došli su da traže i mog muža i njegovu braću. Svekrva je pitala zašto ih vode, a vojnici su joj kazali kako idu na ispitivanje. (…) Muža više nisam vidjela”, rekla je Zulfić.
Nakon nekoliko dana, kako je kazala Zulfić, srpska vojska je došla u selo i sve stanovištvo je prevezla do mjesta Borike, gdje su muškarce izdvojili iz kamiona, a ostale su prevezli u Vlasenicu.
Naredno suđenje zakazano je za 1. decembar 2011. godine.
