Dileme oko sporazuma o priznanju krivice

Sporazumi o priznanju krivice, smatra se u Tužilaštvu BiH, doprinose uštedi vremena jer skraćuju sudske postupke, dobijaju se korisne informacije za druge predmete, a optuženi sigurno postaje osuđeni.

S druge strane, u Sudu BiH navode da sporazum o priznanju krivice ima i određenih negativnosti, jer se dešava da optuženi koji sklopi takav sporazum “ne pruža tužilaštvu nikakve nove informacije”.

Predstavnici žrtava podržavaju sklapanje sporazuma o priznanju krivice samo ako dođe do otkrivanja drugih počinilaca zločina ili informacija o lokacijama masovnih grobnica.

U Misiji OSCE-a navode da je “institut sporazuma o priznanju krivice postao važan aspekt procesuiranja ratnih zločina u Sudu BiH”, te da bi njegova primjena trebala biti popraćena drugim koristima, poput otkrivanja lokacija nestalih osoba i slično.

Miodrag Stojanović, branilac optuženih za ratne zločine pred Državnim sudom, smatra da je moguće da sporazuma o priznanju krivice narednih godina bude sve više.

Pronalazak tijela ubijenih

Pred Odjelom za ratne zločine Suda BiH do sada su sklopljena 24 sporazuma o priznanju krivice, od čega je čak trećina sporazuma sklopljena u toku ove godine. Prema važećem zakonu, sporazum o priznanju krivice se može postići u bilo kojoj fazi postupka.

Od osam sporazuma koji su sklopljeni ove godine, najveću kaznu je dobio Miroslav Anić, bivši pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO), koji je osuđen zbog zločina počinjenih u Kiseljaku i Varešu.

Kada postoji namjera da se postigne sporazum o priznanju krivice, tužitelji su u obavezi da porodice i udruženja žrtava upoznaju o prednostima koje on donosi.

U Tužilaštvu BiH ističu da se udruženja žrtava uvijek slože s predloženim sporazumima.

Žrtve iz Bugojna tvrde da su od Tužilaštva BiH dobili obećanje da će nakon sklapanja sporazuma sa Enesom Handžićem biti otkriveno gdje se nalaze tijela njihovih najbližih koji su ubijeni, ali da od toga ništa nije urađeno.

“Mislim da sporazum nije dobar jer nije otkriveno ono što su obitelji očekivale i mislim da su razočarane. To što se pronašlo jeste šaka kostiju, i ako je za to dovoljno napraviti sporazum, mislim da je to onda pogrešno napravljeno. (…) Mislim da su nagodbom s Handžićem izigrani bugojanski Hrvati”, kaže Miroslav Zelić, predsjednik Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata u Bugojnu.

Tužilaštvo BiH je sklopilo sporazum sa Enesom Handžićem zbog zločina počinjenih nad bugojanskim Hrvatima. U maju ove godine, Sud BiH je prihvatio sporazum i osudio Handžića, bivšeg pomoćnika komandanta za bezbjednost 307. brigade Armije BiH (ABiH), na osam godina zatvora.

Prema presudi, Handžić je pružio korisne informacije, koje su od pomoći Tužilaštvu BiH u otkrivanju istine u odnosu na osobe koje su bile uključene u dešavanja u Bugojnu.

“Handžić je pružio i informacije u vezi s mjestom ubistva pojedinih osoba navedenih u optužnici, te u vezi sa sudbinom njihovih posmrtnih ostataka, a što se posebno odnosi na pronalazak ljudskih kostiju na lokalitetu Ivandića kuća”, navodi se u presudi Suda BiH.

Zbog zločina počinjenih u Bugojnu, ove godine krivicu je priznao i Osman Šego, bivši pripadnik ABiH, koji je osuđen na pet godina zatvora.

Munira Subašić iz Udruženja “Majke enklava Srebrenica i Žepa” tvrdi da ih je tužilac Tužilaštva BiH nekoliko puta obavještavao da će biti sklopljeni sporazumi sa optuženima za zločine počinjene u Srebrenici.

“Nagodba je dobra ako žrtve od toga imaju nešto. Ali isto tako mislim da nakon njihovih nagodbi ni jedna grobnica nije pronađena, a najvažnije je pronaći kosti naše djece”, kaže Subašić, ističući da ih Tužilaštvo BiH nije izvijestilo o rezultatima onoga što je postignuto sporazumom.

Sporazum o priznanju krivnje zbog zločina počinjenih u Srebrenici ove godine postigli su Zoran Kušić, bivši pripadnik Centra za obuku “Jahorina” pri Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP) Republike Srpske (RS), koji je dobio pet godina zatvora, i Dragan Crnogorac, pripadnik iste jedinice, koji je osuđen na 13 godina zat