Kornjača i ostali: Haos u Čajniču

Muharem Kuvelija, koji je prije rata sa porodicom živio u selu Miljeno kraj Čajniča, ispričao je pred Sudom BiH da su krajem aprila 1992. godine postavljene prve barikade na Mostini (opština Čajniče), odakle su civili bošnjačke nacionalnosti vođeni na informativne razgovore.

“Krajem aprila, vraćajući se s posla, i ja sam bio odveden na razgovor u zgradu Narodne odbrane u Čajniču. Tamo sam zatekao Miluna Kornjaču i Milorada Živkovića, koje sam od ranije poznavao. Činjenica je da me oni nisu maltretirali, ali su bili prisutni kada je neko meni nepoznat govorio da me treba ubiti jer sam musliman”, kazao je Kuvelija.

Svjedok Kuvelija je dodao da je nakon razgovora pušten kući, ali da je sutradan, zajedno sa suprugom i snahom, otišao za Crnu Goru, a da mu je brat ostao u Čajniču.

“Nakon dva dana saznao sam da mi je brat završio zarobljen na Mostini. Za njegovo ubistvo saznao sam preko medija, a kasnijih godina od ljudi koji su ostali u Čajniču čuo sam da su ga ubili Veljo Tadić i mali Rus… ne sjećam se njegovog imena, ali vidim ga danas u sudnici i znam da se preziva Tadić”, rekao je svjedok.

Za progon Bošnjaka s područja Čajniča, te ubistvo 11 civila počinjeno 19. maja 1992. na Mostini, Tužilaštvo BiH tereti Miluna Kornjaču, Milorada Živkovića zvanog Žika i Duška Tadića zvanog Rus.

U optužnici se navodi da je Kornjača bivši komandant paravojne jedinice “Plavi orlovi”, kojoj je pripadao i Tadić, dok je Živković bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Čajniču.

Suđenja Kornjači, te Živkoviću i Tadiću vode se odvojeno pred Sudom BiH, ali zbog ekonomičnosti postupaka, na istom ročištu se saslušavaju zajednički svjedoci.

Ibrahim Pirija, drugi svjedok Tužilaštva BiH na ovom ročištu, ispričao je pred Državnim sudom da se sjeća, kada je on bio petnaestogodišnji dječak, da su optuženi Kornjača i Živković hapsili muslimane po Čajniču.

“Lično sam vidio kada je Kornjača vodio komšiju Jusufa po mom naselju sa još petoricom uniformisanih ljudi. Vidio sam Živkovića i kada je hapšen Hajrudin, naš drugi komšija. Naravno da nisam znao tada šta je sa njima bilo, ali sam saznao da su svi ti ljudi kasnije ubijeni”, objasnio je Pirija.

Prema Pirijinom kazivanju, on je u maju 1992. godine sa sestrom iz Čajniča otišao za Makedoniju, gdje im se kasnije priključila i majka.

“Čim smo je vidjeli, znali smo da nešto nije u redu. Plakala je, vikala da je u Čajniču haos, a mog oca nije bilo. Do danas jedino što znam jeste da su ga odveli na Mostinu i da je tamo najvjerovatnije ubijen, ali ga nikada još nisam pronašao…”, ispričao je Pirija.

Na ovom ročištu svjedočila je i Jasmina Došlo, koja je ispričala da je njen brat u maju 1992. godine ubijen na Mostini.

Naredno ročište zakazano je za 29. avgust 2011. godine.