Memić i ostali: Mrtvi na cesti

Enver Mujala, nekadašnji ljekar u Prvom bataljonu 45. brdske brigade Armije BiH (ABiH), rekao je da je dobio zadatak da iz mjesta Parsovići, koje se nalazi nedaleko od Trusine, krene i bude prisutan u pratnji vojnika upućenog u bolnicu u Suhodolu (općina Hadžići).

“Sjećam se da je bio u teškom stanju i da je ranjen u stomak. S nama u vozilu, pored vozača, bio je još jedan vojnik. Taj vojnik stalno je govorio da ranjenik ne smije umrijeti. Zvao ga je Samko, i on je tokom puta preminuo. Usput sam saznao da su obojica bili pripadnici jedinice ‘Zulfikar’”, prisjetio je svjedok Mujala, dodavši da je ranjeniku prije dolaska u Parsoviće medicinska pomoć pružena na području Buturović Polja, nedaleko od Trusine.

Svjedok Mujala je rekao da su preminulog vojnika dovezli pred bolnicu u Suhodolu, gdje su zatekli medicinsko osoblje, kao i osobe u uniformama.

Mujala je ispričao da mu je nakon određenog perioda jedna osoba, kojoj se tokom svjedočenja nije mogao sjetiti imena i prezimena, rekla da je među tim ljudima bio i Nihad Bojadžić, za kojeg je čuo da je bio “komandant ili zamjenik komandanta jedinice ‘Zulfikar’”.

Za ubistva 18 civila i četiri pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) počinjena u selu Trusina 16. aprila 1993. godine, Državno tužilaštvo tereti, uz Ališpagu i Bojadžića, i Mensura Memića, Dževada Salčina, Senada Hakalovića i Nedžada Hodžića.

Tužilaštvo BiH smatra Memića, Salčina i Hodžića, bivše pripadnike Specijalnog odreda “Zulfikar” pri Štabu Vrhovne komande ABiH, kao i Senada Hakalovića, nekadašnjeg pripadnika 45. brdske brigade “Neretvica”, odgovornim za učešće u napadu na selo.

Prema navodima optužnice, Ališpago je bivši komandant Specijalnog odreda za posebne namjene “Zulfikar” i on se tereti što nije kaznio vojnike koji su učestvovali u ubistvima, dok je Bojadžić, kao nekadašnji zamjenik komandanta odreda “Zulfikar”, optužen da je rukovodio napadom na Trusinu, te da je naredio pripadnicima Odreda “da niko u selu ne smije ostati živ”.

Kadira Poturović, druga svjedokinja Tužilaštva BiH, ispričala je da su je dan nakon 16. aprila 1993. godine pripadnici HVO-a pritvorili u podrum zgrade u Buturović Polju zajedno sa suprugom, djetetom i komšijama.

Kao razlog pritvaranja, svjedokinja Poturović je navela razmjenu za hrvatsko civilno stanovništvo, na koju je, na području Trusine, i odvedena dva dana kasnije.

“Dok smo išli u razmjenu, vidjela sam krv na cesti, kao i mrtvog čovjeka naslonjenog na žicu, te Veljka da leži na cesti”, rekla je svjedokinja Poturović, ne objasnivši ko je Veljka, osim da ga poznaje.  

Tokom svjedočenja, Poturović je kazala da su pripadnici HVO-a 16. aprila 1993. godine oko devet uvečer napali na njenu kuću u Trusini. Ona tvrdi da je pobjegla kod komšije i onda iste noći krenula ka Buturović Polju, gdje je bila zatvorena u podrumu zgrade.

Nastavak suđenja zakazan je za 30. maj ove godine.