Kornjača i ostali: Krvav i neuredan

Svjedokinja Semka Čolak ispričala je da je njen djever Salih zvani Salko bio pritvoren u Lovačkom domu u Mostini u maju 1992. godine.

“U noći između 19. i 20. maja 1992. godine, Salko je došao kući. Bio je sav krvav i neuredan. Krv mu je bila po kosi i garderobi. Rekao je da su sve pobili na Mostini i da će doći i nas da pobiju”, kazala je svjedokinja Čolak, istaknuvši da joj je djever ispričao i ko je izvršio ubistva, ali se ona ne sjeća imena.

Svjedokinja se prisjetila da joj je Salko rekao da su u Mostini tukli zatvorenike i “klali ih”.

“Govorio je da mu je najteže bilo kada su zaklali našeg komšiju Bracu… Ušli su sa automatskim puškama i počeli pucati. Salih je pričao da je na njega pao Prle, tako da su mislili da je i on mrtav”, prisjetila se Čolak.

Za progon Bošnjaka s područja Čajniča, te ubistvo 11 civila počinjeno 19. maja 1992. na Mostini, Tužilaštvo BiH tereti Miluna Kornjaču, Milorada Živkovića zvanog Žika i Duška Tadića zvanog Rus. U optužnici stoji da je Kornjača bivši komandant paravojne jedinice “Plavi orlovi”, Živković nekadašnji načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Čajniču i član Kriznog štaba općine Čajniče, a Tadić bivši pripadnik “Plavih orlova”.

Suđenja Kornjači, Živkoviću i Tadiću vode se odvojeno pred Sudom BiH, ali se, zbog ekonomičnosti postupaka, na istom ročištu saslušavaju zajednički svjedoci.

Svjedokinja Čolak je ispričala da je 20. maja 1992. godine napustila Čajniče sa ostalim bošnjačkim stanovništvom.

“Sav muslimanski narod je tada bježao. Ja sam s djecom, svekrvom i drugim djeverom Himzom krenula prema Mostini, dok su moj djever Salko i svekar otišli drugim putem jer nisu smjeli preko Mostine”, kazala je Čolak, dodavši da je otišla u Makedoniju, gdje je čula da su joj djever i svekar “skinuti s autobusa i ponovno vraćeni na Mostinu”.

Svjedokinja nije govorila o sudbini djevera i svekra, a prijašnji svjedoci su rekli da su ubijeni i ekshumirani na Mostini. Mirzet Čolak, suprug sjedokinje, koji je na ovom suđenju iskaz dao 7. februara 2011. godine, za smrt oca i brata optužio je Duška Tadića i Miluna Kornjaču.

Semka Čolak je na ovom ročištu potvrdila da je njen muž Mirzet sredinom aprila 1992. pritvoren u Mostini, gdje je pretučen i prebačen u bolnicu u Čajniču, a zatim u Pljevlje. S mužem se svjedokinja, kako je ispričala, srela u Prijepolju, nakon čega su otišli u Makedoniju.

Odbrana Duška Tadića tvrdi da u izjavi koju je svjedokinja dala Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) u februaru 2007. godine nije navela da se u Prijepolju srela s mužem. Na te tvrdnje svjedokinja je odgovorila da ne zna zašto to nije navedeno.

Nastavak suđenja zakazan je za 30. maj 2011.