Nešković i ostali: Dreka i jauci iz hangara

Haso Hasanović, koji je 1995. imao 16 godina, prisjetio se da se 11. jula te godine, “nakon što su srpske snage osvojile enklavu Srebrenica”, sa ocem i velikim brojem civila uputio “preko šume ka Tuzli” kada su ga “srpski vojnici” zarobili.

“Odveli su me u Zemljoradničku zadrugu Kravica, gdje sam vidio veliki broj zarobljenika ispred hangara. Bilo je i unutra nekih ljudi, ali njih nisam vidio, samo sam čuo jaukanja. Ispred su vršili pogubljenja. Izvodili su po par ljudi iz hangara i njih postrojili i onda bi pucali. Prepoznao sam druga Nermina. Njemu je jedan vojnik pucao u noge i onda su ga druga dvojica odvela i od tada ga nisam vidio”, dodao je Hasanović.

Za učešće u zarobljavanju i ubistvima više od 1.000 muškaraca bošnjačke nacionalnosti u Zemljoradničkoj zadruzi u Kravici (općina Bratunac) u julu 1995. godine, Državno tužilaštvo tereti Dragana Neškovića, Zorana Ilića i Dragana Crnogorca, bivše pripadnike Centra za obuku “Jahorina” pri Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS).

Hasanović je ispričao da je iz Kravice uspio pobjeći preko šume nakon što mu je jedan od srpskih vojnika rekao da donese vodu, ali da je nakon nekoliko dana lutanja ponovo zarobljen u blizini sela Burnice.

“Bilo je i drugih zarobljenih tada, vodili su nas negdje u blizini sela Pervani, gdje je već leševa bilo. Rekli su da legnemo i pucali iznad nas. Pričali su hoće li nas tu ubiti kada je neko pitao ima li djece, ja sam se javio i onda su me odvezli autobusom”, dodao je Hasanović, koji je nekoliko dana zadržan u Bratuncu i Zvorniku, nakon čega je prebačen u Tuzlu.

Na ovom ročištu Tužilaštvo BiH je kao svjedoka saslušalo i Zorana Erića, koji je u julu 1995. radio u vojnoj pekari u Bratuncu. Erić je ispričao kako je 11. jula te godine dobio naređenje da ode u Zemljoradničku zadrugu u Kravici kako bi “pomogao u hranjenju svinja i krava”.

“Kada sam stigao, vidio sam ispred zadruge ljude u maskirnim uniformama, koji su me odmah legitimisali i odveli do kapije. Tamo je stajala i jedna desetina civila koji su se predali i bila su dva autobusa. Mene su proveli u štalu i rekli da ne izlazim odatle”, prisjetio se Erić.

Erić je rekao da je u noći između 13. i 14. jula 1995. godine ispred hangara čuo “vikanje”, nakon čega je uslijedila rafalna paljba, koja je trajala cijele noći.

“Kad je stala pucnjava, čuli smo dreku, jauke i zapomaganje… Narednog jutra megafonom su vojnici pozivali preživjele da izađu jer je stigao sanitet. Čuo sam da one koji izlaze onda strijeljaju. Nakon nekog vremena naišli su ‘plavi šljemovi’, a meni su naredili da brzo pospem po mrtvima sijeno, da se ne bi vidjelo s ceste, što sam i uradio”, dodao je Erić.

Prema Erićevoj procjeni, oko hangara je vidio između 1.000 i 1.500 ubijenih.

Naredno ročište, prema službenom rasporedu Suda BiH, zakazano je za 22. mart ove godine.