Kornjača i ostali: Smrt od tuge za sinom

Svjedokinja Hiba Cicvara se prisjetila posljednjeg susreta sa sinom Muharemom u maju 1992. godine, za čije se odvođenje u zatočeništvo smatra odgovornim Milorad Živković.

“Moj sin Muharem uhapšen je 6. maja 1992. godine. Uhapšen je zajedno sa Salkom Čolakom i odmah su smješteni u kontejner na Mostini. Sutradan sam ga posjetila i tada mi je ispričao da su njih dvojica krenuli ka Pljevljima, te da su ih skinuli sa autobusa i rekli im da idu kući. Tada ih je vidio Živković, nakon čega je poslao patrolu da ih uhapse i pritvore u kontejner na Mostini”, rekla je Cicvara.

Svjedokinja je u sudnici prepoznala Kornjaču kao osobu koju je opisala kao “strah i trepet” u Čajniču, te je dodala kako je od sina saznala da ga je maltretirao tokom ispitivanja.

“Sin mi je tada pričao da će dok je živ pamtiti Milunove oči koje su bile strašnije, prema njegovim riječima, od bilo kakve životinje. Muharem mi je pričao da njega nisu tukli, ali da je noću dolazila Milunova ekipa koja ih je tukla. On mi je rekao da su kad bi im dolazila noć, imali osjećaj da im dolazi smrt”, kazala je svjedokinja.

Tužilaštvo BiH za progon Bošnjaka s područja Čajniča, te ubistvo 11 civila počinjeno 19. maja 1992. na Mostini tereti Miluna Kornjaču, Milorada Živkovića i Duška Tadića.

U optužnici stoji da je Kornjača bivši komandant paravojne jedinice “Plavi orlovi”, Živković nekadašnji načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Čajniču, a Tadić bivši pripadnik “Plavih orlova”.

Suđenje Kornjači, te Živkoviću i Tadiću se vodi odvojeno pred Sudom BiH, ali zbog ekonomičnosti postupaka na istom ročištu se saslušavaju zajednički svjedoci.

Svjedokinja Cicvara je kazala da je u Lovački dom na Mostini, nakon zatočeništva, prebačen i njen sin, koji je tu i ubijen. Za ubistva muškaraca u tom objektu saznala je, kako je rekla, prilikom bijega za Pljevlje.

“Izvjesni Tomo mi je rekao da se desilo zlo na Mostini. Pitala sam ga je li mi sin živ, a on je kazao da ne zna. U Pljevljima smo čuli da su rovokopači otišli da zakopaju naše pokojne. Kasnije mi je Mirsad Čolak, čiji je brat Salko Čolak preživio strijeljanje u Lovačkom domu, ispričao da su Rus i Veljo Tadić prvo rafalnom paljbom strijeljali naše, te da su kasnije bacili i granatu na njih”, rekla je Cicvara.

Ova svjedokinja je pojasnila da optuženog Duška Tadića zna po nadimku Rus.

Cicvara je rekla da je određeno vrijeme živjela van BiH, ali da se vratila u nadi da će pronaći posmrtne ostatke sina Muharema.

“Povuklo me da se vratim, da makar saznam gdje su mu kosti. Muž mi je umro od tuge za njim. Posljednja želja mu je bila da sazna gdje su mu kosti, da legne pored njega, ali to nije dočekao”, kazala je svjedokinja.

Tokom unakrsnog ispitivanja, svjedokinja je odgovorajući na pitanja Odbrane Miluna Kornjače kazala da prilikom posjete sinu nije vidjela optuženog.

Nastavak suđenja zakazan je za 21. mart ove godine.