This post is also available in: English
Celija Anđelić se prisjetila kako je 16. aprila 1993. godine krenula kod sestre Ane Krešo u Trusinu, te da je bila svratila kod komšinice Šime Krešo kada je začula pucnjavu.
“Kad je zapucalo, bilo je strašno. Čulo se da neko govori: ‘Predaja je.’ Ušla je vojska, i čula sam da nešto pitaju Šiminog muža Ivicu. Nas su istjerali i odveli u kuću Vide Drljo, a Šima je rekla: ‘Ubiše mi Ivicu.’ Meni je jedan od tih vojnika uperio pušku u glavu, i Seid Padalović mu je rekao: ‘Nemoj je ubiti’, i on ga je poslušao”, kazala je Anđelić.
Svjedokinja je, odgovarajući na unakrsna pitanja Odbranâ, kazala kako je zaključila da je Padalović – za kojeg je kasnije saznala da je poginuo – bio “neki komandant te vojske” jer je mogao narediti da je vojnik ne ubije.
Ona je dodala da osim Padalovića ne poznaje nijednog vojnika koji je učestvovao u napadu na selo Trusina.
“Ne znam ja te vojske, čini mi se da su bili u crnim uniformama i da su imali crne poveze po čelu”, rekla je Anđelić.
Za učešće u napadu na selo Trusina 16. aprila 1993. godine, kada je ubijeno 18 civila i četiri pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO), Tužilaštvo BiH tereti Mensura Memića, Dževada Salčina, Senada Hakalovića, Nedžada Hodžića, Nihada Bojadžića i Zulfikara Ališpagu.
Ališpago je u to vrijeme, kako smatra Državno tužilaštvo, bio komandant Specijalnog odreda za posebne namjene “Zulfikar” pri Štabu Vrhovne komande Armije BiH (ABiH) i na teret mu se stavlja to što nije kaznio podređene vojnike koji su učestvovali u ovom zločinu, dok se Bojadžić, Ališpagin zamjenik, tereti da je rukovodio napadom na selo Trusina.
Prema navodima optužnice, Memić, Salčin i Hodžić su bili pripadnici Specijalnog odreda “Zulfikar”, a Hakalović pripadnik 45. brdske brigade “Neretvica” ABiH.
Svjedokinja je dodala da je toga dana pored puta primijetila tijelo ubijenog civila, ali nije znala ko je.
Nastavak suđenja zakazan je za 7. februar ove godine, kada će Tužilaštvo nastaviti s dokaznim postupkom.
