This post is also available in: English
isokom nivou”.
Jonathon Riley, bivši komandant Prvog bataljona britanskih vojnih jedinica pri UNPROFOR-u, smještenog tokom 1995. godine u Goraždu, kao svjedok Haškog tužilaštva rekao je da su snage bosanskih Srba u tom gradu u maju 1995. “uzele 33 britanska mirovnjaka” za taoce.
Prema Rileyjevom iskazu, bosanski Srbi napali su snage UNPROFOR-a “teškim naoružanjem”, a nakon zarobljavanja, pripadnici UN-a su prebačeni “na lokacije širom Podrinja” u cilju sprečavanja napada NATO-a na srpske položaje.
“Kada analiziramo iskaze svih ljudi koji su bili zadržani kao taoci, jasno je da je ova akcija bila naređena i koordinirana na visokom nivou, jer vidimo da su taoci bili razmještani na lokacijama pod kontrolom tri ili četiri korpusa. S obzirom da komandanti korpusa ne naređuju sami sebi, očito da je sve bilo naređeno iz Glavnog štaba bosanskih Srba”, dodao je Riley.
Karadžiću, nekadašnjem predsjedniku Republike Srpske i vrhovnom komandantu njenih oružanih snaga, Haško tužilaštvo na teret, između ostalog, stavlja učešće u zarobljavanju više od dvije stotine pripadnika UN-a u maju i junu 1995. godine na raznim lokacijama od strateškog ili vojnog značaja, uključujući i Goražde, kako bi te lokacije osigurali od zračnih napada NATO-a.
Pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) Karadžiću se sudi za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja u periodu između 1992. i 1995. godine.
Karadžić je u unakrsnom ispitivanju pitao Rileyja da li su pripadnici britanskog UNPROFOR-a bili zarobljeni kao “ratni zarobljenici ili taoci”, na šta je svjedok odgovorio da se radilo o “klasičnim taocima”.
“Ratni zarobljenik je neko ko je zarobljen od suprotne strane, protivnik, a s obzirom da smo mi bili pripadnici međunarodnih snaga, ne vjerujem da su pripadnici mog bataljona mogli biti zarobljeni kao ratni zarobljenici”, pojasnio je Riley.
Marcus Helgers, drugi svjedok Haškog tužilaštva na ovom ročištu i nekadašnji pripadnik holandskih jedinica pri UNPROFOR-u, rekao je da su ga 26. maja 1995. godine snage bosanskih Srba zarobile u blizini bolnice Kasindol i odvele do stražarnice u naselju Grbavica u Sarajevu.
Prema Helgersovom kazivanju, u zatočeništvu je bio 20 dana, tokom kojih je “dobivao prijetnje smrću”, te je korišten kao živi štit protiv napada NATO zračnih snaga.
“Srpski vojnici su nas dvojicu po dvojicu vodili na krov stražarske kućice i rekli nam da ćemo biti živi štitovi, i ako NATO nastavi s udarima bilo gdje u BiH, da će jedan od nas biti ubijen, a ako bude pala granata na tu lokaciju, čak i ako preživimo, svi ćemo biti ubijeni”, prisjetio se Helgers.
Helgers je rekao da zbog tog zatočenja boluje od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), te da povremeno ima “problema sa spavanjem i epizode”.
Naredno ročište zakazano je za petak, 28. januar ove godine.
D.Dž.
