Zdravko Knežević: Gordijev čvor koči provođenje Strategije

Jedan od uslova je da se zna tačan broj predmeta ratnih zločina koji će se procesuirati u kantonalnim i okružnim sudovima i sudu Brčko Distrikta, što sada nije slučaj.

Drugi uslov za glavnog federalnog tužioca, a vrlo bitan za uspješno procesuiranje predmeta ratnih zločina, jeste kadrovska i materijalna osposobljenost kantonalnih i okružnih tužilaštava i tužilaštva Brčko Distrikta.

“O ovome se jako puno priča, ali, nažalost, malo čini da se osposobe tužilaštva u BiH na koja će Sud BiH prenijeti nadležnost za rješavanje predmeta ratnih zločina”, kaže Knežević, ističući da su kantonalna tužilaštva relativno uspješno rješavala predmete ratnih zločina, ali da je veći angažman upitan ukoliko se ne riješe dva spomenuta uslova.

Tužilaštvo BiH i Sud BiH su nadležni za ocjenu osjetljivosti predmeta, odnosno donošenje odluke da li će određeni predmet ratnog zločina zadržati u svojoj nadležnosti ili će ga, ako je manje osjetljiv, proslijediti mjesno nadležnom sudu (kantonalnom, okružnom ili sudu Brčko Distrikta) ili tužilaštvima ako je istraga u pitanju.

“U ovom momentu, bar koliko ja znam, ne znamo koliki je broj predmeta koji će biti ustupljeni iz Ureda tužioca pri Haškom tribunalu iz ‘kategorije dva’ a koji su u fazi istrage. Što se tiče predmeta koji se sada nalaze na ocjeni u Tužilaštvu BiH i Sudu BiH, a kojih ima poprilično, ukoliko se ispune pomenuta dva uslova, te uz predan rad, moguće je ispoštovati rokove iz Strategije”, dodaje Knežević.

Glavni federalni tužilac smatra da je potreban visok stepen zainteresiranosti države da se tužilaštva osposobe za omogućavanje efikasnog procesuiranja ratnih zločina.

“Svako kadrovsko osposobljavanje bilo u smislu imenovanja tužilaca, pomoćnog osoblja, istražitelja i slično, po pravilu zahtijeva nova budžetska sredstva. Nažalost, ušli smo u vrijeme recesije, kada su aktuelne zabrane zapošljavanja novih ljudi, i to je objektivno problem”, kaže Knežević, ističući da je to “Gordijev čvor iz kojeg ne zna kako ćemo izići”.

U vezi s pitanjem da li je za efikasno procesuiranje ratnih zločina potrebno povećati plaće tužilaca koji rade na tim predmetima, Knežević pojašnjava da dolaze u situacije da tužioci napuštaju svoju profesiju i da je teško naći stručne i kvalitetne ljude koji bi mogli uskočiti u vatru i ponijeti teret predmeta ratnih zločina koji se moraju uraditi.

“Tužilačka plaća se nije povećavala od 2006. godine. Kantonalni tužioci, a ista situacija je i sa okružnim, imaju manju platu nego sudije okružnih i kantonalnih sudova. Također, tužioci nemaju pravo na dodatke kada je u pitanju odvojeni život, niti bilo koju vrstu naknade koju imaju nosioci drugih javnih dužnosti u BiH. To je jedna nepravda koja destimulativno djeluje na rad tužilaca, odnosno stimulativno na njihov odlazak iz tužilaštava”, kaže Knežević.

Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) BiH, čiji je član glavni federalni tužilac, uočilo je ovaj problem i pripremilo izmjene i dopune Zakona o platama na svim nivoima i dostavilo ih nadležnim ministarstvima i vladama entiteta, ali Knežević kaže da će tek vidjeti kakav će “eho dobiti od izvršnih vlasti”.

Osnovna plata kantonalnog, odnosno okružnog tužioca iznosi 2.400 maraka.

“Posebno su delikatne naknade za odvojeni život, jer VSTV bez tih naknada otežano ostvaruje princip nacionalne zastupljenosti, te se ne mogu stimulisati kandidati odgovarajuće nacionalne pripadnosti da idu raditi van mjesta stalnog prebivališta. Ukoliko se ne bi popunjavale upražnjene pozicije koje pripadaju konstitutivnim narodima, odnosno ostalima, ozbiljno bi bila ugrožena efikasnost rada sudova i tužilaštava”, kaže Knežević, dodajući da zbog ovakve situacije u dogledno vrijeme može doći do “etnički čistih sudova ili tužilaštava”.

Kada su u pitanju ratni zločini, glavni federalni tužilac ističe da postoji i problem neravnomjerne raspoređenosti predmeta od tužilaštva do tužilaštva, pojašnjavajući da to zavisi od mjesta izvršenja djela.

“Najveća koncentracija predmeta je u ovih šest većih tužilaštava, čija su sjedišta u Sarajevu, Tuzli, Mostaru, Bihaću, Banjoj Luci i Bijeljini. Zbog toga će i ove mjere na stvaranju uslova trebati poduzimati kod onih tužilaštava gdje je evidentan veliki broj predmeta”, kaže Knežević.

Predstavnici ovih većih tužilaštava u Republici Srpskoj i Federaciji žale se da Tužilaštvo BiH dugo zadržava predmete tokom ocjene osjetljivosti, ili čak da uzima dio predmeta, a dio vraća mjesno nadležnom tužilaštvu. Knežević kaže da je upoznat s tim, kao i s naporima Tužilaštva BiH da ubrza postupak ocjene predmeta i učini ga efikasnijim, kao i naporima usmjerenim ka poštivanju zakonskih odredaba o vođenju jedinstvenih postupaka protiv osumnjičenih osoba.

Poštivanje zakonskih odredbi o vođenju jedinstvenog postupka, kaže Knežević, potrebno je i zbog toga da se svjedoci ne bi ponovno morali pojavljivati pred sudovima i pričati o tim tragičnim traumama koje su preživjeli.

Komentirajući suradnju s Tužilaštvom BiH, glavni federalni tužilac kaže da postoji, ali bi trebala biti daleko češća i sadržajnija jer je to od obostrane koristi, a posebno kada je izvjesno da će kantonalna tužilaštva nastaviti procesuiranje ratnih zločina.

Što se tiče suradnje s Haškim tribunalom, Knežević kaže da ona ne postoji, odnosno da sve ide preko Tužilaštva BiH, što je i razumljivo, jer bi u protivnom Ured tužioca i Haški tribunal bili sa deset adresa zatrpani apelima za dostavu informacija ili dijelom zapisnika koji bi upotrebljavali u nekom predmetu ratnog zločina.

“Moramo razmišljati da se otvore neki novi pravci komunikacija, naročito kada je u pitanju elektronski pristup bazama podataka bilo u Uredu tužioca ili u Sudu, jer će to biti korisno i efikasno, a i način je da se dođe do dokaza”, dodaje Knežević.

Budući da Federalno tužilaštvo zastupa žalbe kantonalnih tužilaštava pred Vrhovnim sudom Federacije, Knežević se ne bi složio sa onima koji kažu da se žalbe prečesto odbijaju, s obzirom da se od ukupnog broja riješenih žalbi 50 posto uvažava.

Treba imati u vidu da Federalno tužilaštvo nema zakonske mogućnosti da mijenja sadržaj žalbi, ali može odustati od očito neosnovane žalbe kantonalnog tužioca, što se u praksi rijetko događa.

Ono što je u proteklom periodu opterećivalo kantonalna tužilaštva bile su ekshumacije posmrtnih ostataka i s njima povezane istražne radnje na područjima za koja kantonalna tužilaštva nisu bila mjesno nadležna. Knežević kaže da je takva praksa izmijenjena i ekshumacije se provode uz striktno poštivanje Zakona o krivičnom postupku u dijelu gdje je propisana mjesna nadležnost.

Knežević podsjeća da je Milorad Barašin, glavni tužilac Tužilaštva BiH, kazao da će od januara 2011. godine ekshumacije preuzeti Tužilaštvo BiH. To je, smatra glavni federalni tužilac, u skladu sa zakonom i praktično najefikasnije jer će provoditi radnje, utvrđivati i prikupljati dokaze koje će kasnije koristiti u vrlo osjetljivim predmetima.

“Nadam se da će se to realizovati, ali u svakom slučaju kantonalna tužilaštva ostaju da sa svoje strane pomognu u svakom smislu u kojem mogu jer je to važan dio postupka i potrebno je da se provede što je moguće efikasnije”, zaključuje Knežević.

Zdravko Knežević je za glavnog federalnog tužioca imenovan 2003., a dugogodišnju karijeru u pravosuđu započeo je prije više od 30 godina. Bio je član Predsjedništva Udruženja tužilaca Federacije, te predsjednik Upravnog odbora Centra za edukaciju sudija i tužilaca u Federaciji BiH.

Erna Mačkić je novinarka BIRN – Justice Reporta. [email protected] Justice Report je BIRN-ova sedmična online publikacija.