Memić i ostali: Ultimatum za predaju

Svjedok Jure Krešo je kazao da je, kao pripadnik brigade “Herceg Stjepan” Hrvatskog vijeća obrane (HVO), bio angažovan na liniji kada je 16. aprila 1993. izveden napad na selo Trusina (opština Konjic), u kojem je, prema optužnici, ubijeno 18 civila i četiri pripadnika HVO-a.

“Završio sam smjenu u šest sati. Malo smo se zadržali na kafi, i kad sam krenuo, kod mjesta Drenovci, iznenada je počela jaka pucnjava. Dotrčao je Milenko Mlikota i rekao da su muslimani ušli. Ilija Drljo je kazao da traže da se predaju vojnici s linije ili će pobiti žene i djecu u selu”, ispričao je Krešo i dodao kako je čuo da je nekoliko pripadnika HVO-a strijeljano u zaseoku Gaj nakon što su se predali.

Za učešće u napadu na selo Trusina optuženi su Mensur Memić, Dževad Salčin, Senad Hakalović, Nedžad Hodžić, Nihad Bojadžić i Zulfikar Ališpago.

Ališpago je, prema optužnici, bio komandant Specijalnog odreda za posebne namjene “Zulfikar” pri Štabu Vrhovne komande ABiH, Bojadžić njegov zamjenik, a Memić, Salčin i Hodžić pripadnici ove jedinice. Optuženi Hakalović je, kako je navedeno, bio u 45. brdskoj brigadi “Neretvica” ABiH.

Kako se navodi u optužnici, oni su 16. aprila 1993. godine u zaseoku Gaj, s drugim pripadnicima ABiH, sudjelovali u strijeljanju zarobljenih civila i vojnika HVO-a koji su se prethodno predali.

Svjedok Krešo je ispričao da je odveo ženu i djecu “na sigurno”, nakon čega je krenuo prema Trusini, gdje je uz put vidio leš jednog civila i čuo da su mu ubijeni komšije Anđa i Ilija Ivanković.

“Taj dan nisam saznao šta se dogodilo s mojim roditeljima. Nismo bili sigurni da li smijemo ući u selo. (…) Vidio sam Anđu i Marka Krešu. Anđa mi je rekla da je vidjela Seada Hakalovića i neku žensku, da je Sead ušao u staru kuću, u pojatu, i poslije toga je ona počela da gori”, prisjetio se svjedok.

Sead Hakalović je u septembru ove godine pred Kantonalnim sudom u Mostaru nepravosnažno oslobođen optužbi za zločine u selu Gostovići kod Trusine.

Svjedok je naredni dan saznao da mu je u napadu ubijen otac, koji je, kako je naveo, tada imao 58 godina i nije bio pripadnik HVO-a.

“Nisam nikoga vidio. Čuo sam da su bili neki u maskirnim uniformama, a neki u crnim i da su imali crne trake na glavi. Psovali su ustašku majku i rekli su da se predaju oružje i novac. Stari im je rekao da će predati šta treba, ali da ne moraju vrijeđati. Strijeljan je iza kuće”, ispričao je Krešo, koji je kasnije čuo da mu je oca ubio čovjek pod nadimkom Mrav.

Odbrane optuženih ispitivale su svjedoka o sukobima prije napada, čemu je Tužilaštvo prigovaralo, te je Vasvija Vidović, braniteljica Nihada Bojadžića, kazala da je to relevantno zbog “opravdanosti napada na regularnu i neregularnu vojsku”.

Do rasprave u sudnici došlo je i nakon većeg broja pitanja o detaljima sukoba na tom području koja je svjedoku postavljao šestooptuženi Ališpago, što je izrevoltiralo njegovog branioca Duška Tomića.

“Više neću preuzimati odgovornost jer mislim da ovo šteti mom klijentu. Tražim da Vijeće prekine ovo ispitivanje dok idući put ne budu prisutna i druga dva branioca. Ili me otpustite ili ovo prekinite”, rekao je Tomić.

Ališpago je nakon toga, uz Tomićevu saglasnost, postavio još jedno od velikog broja najavljenih pitanja, a nastavak suđenja zakazan je za 30. novembar 2010.

M.T.