This post is also available in: English
Marija Miškić je ispričala pred Državnim sudom kako je rano ujutro 16. aprila 1993. godine čula pucnjavu u blizini njene kuće u selu Trusina, te kako se sa malom kćerkom, roditeljima i komšijom Milenkom Mandićem odlučila sakriti u podrumu.
“Pucnjava je postala jača i čuli smo galamu iz susjedne kuće. Odjednom je neko ušao u podrum i počeo psovati. Vidjela sam ga, bio je to vojnik u crnoj uniformi sa trakama i municijom po sebi. Prislonio nas je uz zid i rekao meni da idem, a Milenka je udario”, kazala je svjedokinja i dodala da je to posljednji put da je vidjela roditelje žive.
Državno tužilaštvo tereti Mensura Memića, Dževada Salčina, Senada Hakalovića, Nedžada Hodžića, Nihada Bojadžića i Zulfikara Ališpagu za ubistva 18 civila i četiri pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u selu Trusina počinjena 16. aprila 1993. godine.
Zulfikar Ališpago, bivši komandant Specijalnog odreda za posebne namjene “Zulfikar” pri Štabu Vrhovne komande ABiH, tereti se što nije kaznio podređene vojnike koji su učestvovali u ubistvu civila i vojnika, dok se Bojadžić, Ališpagin zamjenik, tereti da je rukovodio napadom na selo Trusina.
Memić, Salčin i Hodžić, nekadašnji pripadnici Specijalnog odreda za posebne namjene “Zulfikar”, kao i Senad Hakalović, bivši pripadnik 45. brdske brigade “Neretvica” Armije BiH, optuženi su za učešće u napadu na selo Trusina.
Svjedokinja je rekla da je ispred kuće u kojoj se krila tada vidjela “oko 20 vojnika u crnim unfiormama”, koje nije prepoznala.
“Pošla sam sa djetetom do zaseoka Kreše i vidjela sam mrtvog Veljka Krešu, ležao je potrbuške i bio je ranjen u glavu. Čula sam pucnjeve, ali mi se činilo kao da se to puca u zrak, kao da vojnici slave, a ne da je borba”, prisjetila se ona.
Miškić je dodala da se potom sakrila u jednu kuću u selu Trusina gdje su nakon “manje od pola sata” došli po nju “vojnici Armije BiH u maskrinim uniformama”, za koje je rekla da su bili mještani Trusine.
“Odveli su me do kuće Sejdefe Sultić gdje su bile ostale žene Hrvatice. Tamo sam vidjela Anđelu Šagolj, koja je bila ranjena u ruku. (…) Tu smo ostali do mraka, i onda, pošto je i Sejdefa htjela da ide, odveli su nas do kuće Vide Drljo. Zaprijetili su nam i rekli da ne smijemo izlaziti”, kazala je Miškić i dodala da je u toj kući bilo smješteno oko 30 hrvatskih civila u jednoj sobi.
Nakon dva dana, prema riječima svjedokinje, vojnici Armije BiH dozvolili su joj da ode kući, gdje je pronašla tijela svojih roditelja – Ilije i Anđe Ivanković.
Naredno ročište zakazano je za petak, 29. oktobar ove godine.
D.Dž.
