Karadžić: U vatrenoj zoni

Optuženi Radovan Karadžić nastavio je sa unakrsnim ispitivanjem Patricka Van Der Weijdena, stručnjaka za snajpersku vatru, koji je sa svjedočenjem počeo 27. septembra, kada je kazao da je 2006. i 2009. godine obišao lokacije snajperskog djelovanja u Sarajevu, kako bi odredio iz kojeg pravca je paljba dolazila.

Svjedok je odgovarao na pitanja u vezi sa incidentima u sarajevskom naselju Dobrinja, gdje je u julu 1993. godine jedna žena ubijena dok je uzimala vodu na rijeci Dobrinji, te gdje je u januaru 1994. jedna žena ranjena dok se biciklom vozila preko mosta na toj rijeci.

U oba slučaja svjedok je kazao da su žrtve pogođene rafalnom paljbom, te kako je utvrdio da je „najvjerovatniji položaj strijelca“ bila pravoslavna crkva, gdje su se navodno nalazile srpske snage.

Karadžić je Van Der Weijdena pitao da li je na tim položajima bila razmjena vatre između snaga „muslimanske i srpske vojske“, te da li je moguće da civili nisu bili cilj, nego da su samo „ušli u vatrenu zonu“, što je svjedok negirao.

„Ne bih tako zaključio. Ne spominje se nikakva razmjena vatre, nego snajperska vatra u ovoj ulici. Da je bila razmjena vatre, bosanske snage bi morale biti u vodi, a za to je bilo malo izgleda, jer ne bi imali nikakve zaštite. Civli su se krili ispod mosta i nisu mogli biti na liniji vatre“, kazao je Van Der Weijden.

Optuženi je tražio od svjedoka da objasni zašto je strijelac pucao u vodu, te koja je bila njegova meta ako nije vidio civile.

„Mislim da su ciljali ljude koji su se krili ispod mosta, a meci su pogađali vodu“, pojasnio je svjedok.

Karadžiću, bivšem predsjedniku Republike Srpske, Haško tužilaštvo na teret stavlja zločine počinjene između 1992. i 1995. godine u BiH, između ostalog, kampanju granatiranja i snajperisanja Sarajeva, prilikom čega je ubijeno i ranjeno hiljade ljudi.

U optužnici protiv njega navedeno je 16 snajperskih incidenata u Sarajevu koji su se desili između 1992. i 1995. godine, a u kojima je ranjeno više od 20 ljudi i djece, a dvoje ubijeno.

Svjedok je odgovarao i na pitanja o snajperskom djelovanju u naselju Vojničko Polje, gdje je 26. juna 1994. godine ranjena 16-godišnja djevojčica.

U dokumentima Tužilaštva koje je svjedok koristio prilikom rada, navedeno je da je „streljački položaj“ bio u školi za slijepe, gdje su bile srpske snage, a Karadžić je pitao Van Der Weijdena da li se od njega tražilo da „potvrdi navode Tužilaštva“?

„Ne, moj zadatak je bio da odem na mjesto incidenta i vidim koje su postojale mogućnosti, sa kojih mjesta je postojala vidljivost u odnosu na mjesto incidenta i koje bi bile moguće lokacije za strijelca. (…) Po mom mišljenju, metak je zaista ispaljen iz škole za slijepe. Eliminisao sam razne mogućnosti i došao do toga“, odgovorio je svjedok.

Suđenje Radovanu Karadžiću će se nastaviti 30. septembra 2010. godine, saslušanjem novog svjedoka Haškog tužilaštva.

M.H.