This post is also available in: English
Ispitujući svjedoka Patricka Van Der Weijdena, stručnjaka za snajpersku vatru, Karadžić je kazao da se prilikom istraživanja snajperskih incidenata „namještalo da se dobije srpska pozicija“, odnosno da se nije tražilo mjesto ispaljenja, nego srpske pozicije.
„Cijela zbrka i konzistentnost i sve ono što se meni stavlja na teret sastoji se u detaljima. (…) Treba mi vremena da svaki incident koji ostaje u optužnici pretresem ili da se u cjelini odbace svi snajperski incidenti sa liste F“, kazao je Karadžić.
Ovog bivšeg predsjednika Republike Srpske (RS) Tužilaštvo u Haagu tereti za genocid, zločine protiv čovječnosti, te kršenje zakona i običaja ratovanja počinjene u BiH između 1992. i 1995. godine. Na teret mu se, između ostalog, stavlja učešće u kampanji snajperskog djelovanja i granatiranja Sarajeva u tom periodu, prilikom čega su ubijene i ranjene hiljade ljudi, uključujući djecu i starije osobe.
U optužnici protiv Karadžića navedeno je 16 snajperskih incidenata u Sarajevu koji su se desili između 1992. i 1995. godine, a Patrick Van Der Weijden, koji je je sa svjedočenjem počeo 27. septembra, kazao je da je 2006. i 2009. godine obišao sve ove lokacije kako bi odredio iz kojeg pravca je paljba dolazila.
„Moj metod je bio da uz kratak opis situacije odem na to mjesto, pregledam lice mjesta i utvrdim odakle je došla vatra. U izvještajima se spominje samo područje sa kojeg je mogla doći pucnjava, a ne konkretne zgrade sa kojih se pucalo“, kazao je svjedok.
Optuženi se osvrnuo na incident koji se desio 25.maja 1994. godine, kada su, prema navodima optužnice, dvije osobe ranjene dok su se vozile autobusom na Dobrinji, te je pitao svjedoka kako je mogao utvrditi odakle je metak došao ako ne zna pod kojim uglom je ušao u autobus i „gdje je produžio u autobusu“.
„Istražitelj Tužilaštva mi je pokazao mjesto gdje se nalazio autobus kao i koordinate. Pokazano mi je koje je bilo mjesto i na koju je stranu autobus bio okrenut, na osnovu toga i izjava svjedoka zaključio sam da je pucanj došao niz tu ulicu“, kazao je Van Der Weijden.
Tokom ispitivanja ovog svjedoka Karadžić je ukazao na još neke “nedosljednosti” u izvještajima istražitelja. On je spomenuo incident od 22. jula 1994. godine kada je, kako je navedeno u optužnici, 13-godišnji dječak ranjen u ulici Miljenka Cvitkovića. Karadžić je istakao da se ovaj incident desio ipak u ulici Džemala Bijedića, koja se nalazi ispred.
Optuženi je zatražio od Sudskog vijeća i da obiđe mjesta snajperskog djelovanja u Sarajevu, a Sud će, kako je rečeno u sudnici, “razmotriti to pitanje”.
Iako je bilo predviđeno da se na ovom ročištu okonča ispitivanje svjedoka Van Der Weijdena, Vijeće je optuženom odobrilo dodatnih pola sata za ispitivanje koje će se nastaviti 29. septembra.
Karadžić je tražio da svjedoka ispituje čitavo naredno ročište jer će to biti “od velike koristi i za Vijeće i za dignitet ovog procesa”, ali je Vijeće taj prijedlog odbilo.
“Imali ste oko šest i po sati za ispitivanje svjedoka, što je dva i po sata više od vremena koje vam je prvobitno odobreno. Imate još pola sata i na vama je da isplanirate kako ćete ispitati svjedoka”, kazao je O-Gon Kwon, predsjedavajući Sudskog vijeća.
M.H.
