Karadžić: Mrtvo slovo na papiru

Na pitanje Radovana Karadžića da li su snage Armije BiH (ABiH) u Sarajevu držale civile kao toace “radi viktimizacije grada”, svjedok Ali Abdel Razek, nekadašnji komandant snaga UNPROFOR-a, odgovorio je da se snage Ujedinjenih nacija (UN) nisu miješale u procese kretanja i pomjeranja stanovništva.

“Vladala je velika napetost. Željeli smo da se prvo prekinu vatra i granatiranje civila, što je bilo prioritet, pa da vidimo ko će gdje. Prvo smo željeli osigurati kraj vatre, ali ne prema etničkim grancima. U Sarajevu sam vidio da su ljudi u dobrim odnosima, ali bilo je i straha. Ljudi su dolazili i tražili zaštitu, ali smo im morali reći da nemamo ovlaštenja da ih izbavimo jer ne želimo da olakšavamo procese etničkog čišćenja”, pojasnio je svjedok.

Karadžić, nekadašnji predsjednik Republike Srpske i komandant njenih oružanih snaga, kazao je da on nikada nije tvrdio da “Srbi ne žele živjeti sa muslimanima, samo da ne žele živjeti pod vlasti muslimana”, te da žali što nije bio jasniji kada je izražavao svoje mišljenje.

Pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) Karadžiću se sudi za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja između 1992. i 1995. godine, kao za i učešće u progonima nesrpskog stanovništva s područja pod kontrolom bosanskih Srba.

U optužnici također stoji da je Karadžić učestvovao u sprovođenju vojne strategije granatiranja i snajperskog djelovanja s ciljem ubijanja, sakaćenja i terorisanja civilnog stanovništva Sarajeva. Posljedica takvog djelovanja bilo je ubijanje i ranjavanje na hiljade civila oba spola i svih uzrasta, uključujući djecu i starije osobe.

Tokom unakrsnog ispitivanja Ali Abdel Razek je ponovio da je tokom 1992. i 1993. godine sa optuženim Karadžićem i rukovodstvom bosanskih Srba sklopio “više odličnih ugovora o obnavljanju infrastrukture grada Sarajeva, koji su, nažalost, ostali mrtvo slovo na papiru”.

“UN je pokušavao pomoći da se uspostavi osnovna infrastruktura vode, struje, plina… i to sa obje strane. Međutim, napori koje smo ulagali onemogućavani su zbog granatiranja, vojnih operacija i snajpera, i tehničke ekipe nisu mogle ni dospjeli do područja na kojima je trebalo obaviti radove”, dodao je on.

Ali Abdel Razek je pojasnio da su se lokalne srpske vojne jedinice na terenu, uprkos uvjeravanjima optuženog i drugih rukovodilaca, “ponašale neprijateljski te bez discipline” i na taj način spriječile olakšavanja stanja u Sarajevu.

Na ovom ročištu sa svjedočenjem je počeo i Ekrem Suljević, nekadašnji pripadnik Odjeljenja za protudiverzijsku zaštitu Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Republike BiH, koji je pojasnio da je zadatak njegove ekipe tokom rata u BiH bilo “sakupljanje neeksplodiranih projektila koji su padali na Sarajevo”.

“U principu, mi smo se bavili prikupljanjem i uklanjanjem tih projektila, i u Odjeljenju su se vadila punjenja i takvi ostaci su ostavljani kao uzorci u cilju upoređivanja tragova koje smo prikupljali pri uviđajima eksplozija da utvrdimo da li se poklapaju”, pojasnio je Suljević.

Haško tužilaštvo Suljeviću je prezentiralo više dokumenata iz ratnog perioda koji se odnose na potraživanja “sredstava neophodnih za borbena dejstva” Sarajevsko-romanijskog korpusa (SRK) Vojske Republike Srpske (VRS), za koje je svjedok kazao da se poklapaju sa uzorcima koje je njegovo Odjeljenje sakupilo.

Direktno ispitivanje Suljevića nastavit će se u četvrtak, 22. jula ove godine.