Nada i sumnja u procesuiranje ratnih zločina

U Kantonalnom sudu i tužilaštvu u Livnu tvrde da će osigurati tehničke uslove kojima bi se omogućila zaštita svjedoka, te zaposliti tužioca koji će samo raditi na predmetima ratnih zločina.
 
Predstavnici žrtava su skeptični jer je od počinjenja zločina prošlo više od 15 godina, a na procesuiranju počinitelja je urađeno jako malo. U Tužilaštvu u Livnu tvrde da su svjesni te činjenice i ističu da im problem predstavlja prikupljanje dokaza, davanje mjera zaštite svjedocima, te mali broj tužilaca.

Kantonalni sud u Livnu pokriva područje općina Livno, Tomislavgrad, Kupres, Glamoč, Bosansko Grahovo i Drvar. Tokom ratnih dejstava mnogi građani su protjerani sa ovih prostora i još uvijek se nisu vratili u svoje domove.

Prema podacima Istraživačko-dokumentacionog centra (IDC) u Sarajevu, na prostoru Livanjskog kantona je ubijeno ili nestalo hiljadu ljudi. Od svih pravosudnih institucija, samo je u Kantonalnom sudu u Livnu jedna osoba osuđena za ratni zločin počinjen na ovom području. Riječ je o Ivanu Bakoviću, koji je osuđen na 15 godina zbog ubistva devet civila u selu Mokronoge (općina Tomislavgrad).

Osim njega, procesuiran je i Pere Radić zbog zločina počinjenih u Glamoču, i oslobođen je svih optužbi. Uskoro bi trebalo započeti suđenje Stipi Žulju za ratni zločin počinjen u Kupresu, te Draganu Zjajiću zbog zločina u Glamoču, koji bi prema nepotvrđenim informacijama mogao priznati krivicu.

Munib Šehić, glasnogovornik Kantonalnog tužilaštva u Livnu, kaže da problem pri radu na predmetima ratnih zločina predstavlja prikupljanje dokaza, a posebno saslušanje svjedoka-očevidaca.

“Pored zločina koji se desio, mnogi svjedoci se ne odazivaju na pozive, a ako se i odazovu, bez obzira što su dali iskaze pred ovlaštenim radnicima policije, negiraju ih. Isto tako negiraju da su bili prisutni na mjestu zločina. Ako nešto i kažu, tvrde da su to čuli od trećih lica”, kaže Šehić.

Unatoč tome, Sead Delalić, predsjednik Udruženja logoraša Livno, tvrdi da nikada niko od bivših zatvorenika nije pozvan da svjedoči, te da se njemu lično niko nije obratio, iako je i sam proveo oko osam mjeseci u različitim zatočeničkim objektima.  

“Uzimali su izjave i stranci, ali ovo Kantonalno tužilaštvo i MUP nikada nisu uradili svoj dio posla. Siguran sam da će se ljudi koji žive ovdje a koji su bili zatočeni, sigurno odazvati pozivima i svjedočiti”, smatra Delalić.

Osim prikupljanja dokaza, u Kantonalnom tužilaštvu u Livnu tvrde da su doslovno onemogućeni da primijene Zakon o zaštiti ugroženih i svjedoka pod prijetnjom.

“Prostorije Tužilaštva smještene su u vrhu zgrade, do kojih se dolazi prilično uskim stepeništem, a na nižim spratovima smješteni su Sudska policija, Općinski sud i Kantonalni sud. Pošto nema drugog izlaza, objektivno je nemoguće zaštititi identitet svjedoka ili žrtava. Zbog toga se rad svodi na individualnu hrabrost ili odlučnost svjedoka ili žrtve da svjedoči”, pojašnjava Šehić, dodajući da je Livno mali grad u kojem svako svakoga poznaje.

Nedim Begić, predsjednik Kantonalnog suda u Livnu, ističe da još niko od saslušanih svjedoka nije tražio zaštitne mjere iako su završili dva predmeta ratnih zločina, a za dvojicu optuženih treba započeti glavni pretres.

“Svjesni smo da ne postoji drugi ulaz za svjedoke kojima bismo dodijelili mjere zaštite. Moram istaći da ćemo vrlo brzo početi raditi na drugom ulazu i da će time moći biti ispunjeni uslovi za davanje zaštitnih mjera”, kaže Begić.

Kao problem u vezi s malim brojem optužnica za ratne zločine, u Tužilaštvu u Livnu navode i nepostojanje dovoljnog broja tužilaca i istražitelja.

“U ovom tužilaštvu rade glavni tužilac, zamjenik i tri tužioca, što je malo s obzirom da nemamo istražitelja, a što smatramo neophodnim kada su u pitanju ova krivična djela. Odvajanje jednog tužioca da radi samo predmete ratnih zločina poremetilo bi rad na svim ostalim predmetima”, smatra Šehić.

U policiji u Livnu samo jedan istražitelj radi na predmetima ratnih zločina, a Šehić tvrdi da ne posjeduju nikakvu materijalno-tehničku opremljenost.

Unatoč navedenim problemima, u livanjskom tužilaštvu ističu da će iskoristiti sve zakonske mjere kako bi u narednom periodu osigurali upošljavanje tužioca koji će raditi samo na predmetima ratnih zločina i time ubrzati procesuiranje ratnih zločina.

U Kantonalnom sudu u Livnu očekuju veći broj predmeta ratnih zločina, a u skladu sa implementacijom Državne strategije za procesuiranje ratnih zločina, koja je usvojena prije više od godinu dana.

Prema Državnoj strategiji za procesuiranje ratnih zločina, svi manje osjetljivi predmeti bit će odlukom Suda BiH upućeni na daljnje procesuiranje u “mjesno nadležni sud”. Takvom jednom odlukom Suda BiH prebačen je i predmet Stipe Žulja.

Sudija Begić pojašnjava da su spremni prihvatiti te predmete, te dodaje da bi uskoro trebao početi raditi još jedan novi sudija, uz predsjednika Suda i trojicu sudija koji već rade.

“Očekujem priliv predmeta u Kantonalnom sudu u Livnu. Ne znam koliko će ih biti, ali smo ih spremni prihvatiti”, kaže Begić.

Unatoč tome, Delalić i dalje sumnja u zadovoljenje pravde, podsjećajući da je i prethodni tužilac govorio da je već “pola posla urađeno” te da su optužnice proslijeđene Državnom sudu na potvrđivanje.

Međutim, Delalić se pita zašto se toliko čeka, te dodaje da ako se ovako nastavi, za procesuiranje ratnih zločina u Livnu trebat će 100 godina.

Erna Mačkić je novinarka BIRN – Justice Reporta. [email protected] Justice Report je BIRN-ova sedmična online publikacija.

Ovaj tekst je urađen kao dio projekta koji podržavaju građani SAD putem USAID u BiH. Za sadržaj ovog teksta je u potpunosti odgovoran BIRN i on ne mora nužno odražavati stavove USAID-a i Vlade SAD-a.