Pelemiš i Perić: Ubijanje djece u Orahovcu

Tanacko Tanić, svjedok Tužilaštva BiH, kazao je da je 14. jula 1995. godine bio ispred škole u Orahovcu (općina Zvornik), gdje je vidio druge pripadnike Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), Vojne policije te, između ostalih, Dragu Nikolića i Vujadina Popovića – haške optuženike koji očekuju izricanje presude za genocid.

“Samo je rečeno da bježe zatvorenici i da idem tamo. Kolega mi je rekao: ‘Uzmi pušku, idi, bježe!’ Vjerovatno je mislio na zarobljenike. Pretpostavio sam da treba to neko obezbjeđenje. Kamion nas je dovezao pred školu u Orahovcu, i kad sam došao, čuo sam žamor u fiskulturnoj sali – kao da priđeš košnici. Meni je tada na sve bilo krivo, ali nisam ništa mogao…”, kazao je svjedok na suđenju Momiru Pelemišu i Slavku Periću.

Pelemiša, bivšeg zamjenika komandanta i načelnika štaba Prvog bataljona Zvorničke brigade, i Slavka Perića, bivšeg pomoćnika komandanta za bezbjednost iste brigade, Državno tužilaštvo tereti za genocid počinjen u Srebrenici u julu 1995. godine.

“Ne znam ni koliko je bilo ljudi, vidio sam da ima jedan dječak, nosi vodu, a vojnik ga prati. Vidio sam da ih neće razmijeniti, da će ih pobiti. Što makar djecu nisu pustili? Nije bilo naznaka da će se nešto dobro desiti. Sve mi je to djelovalo sitno i nestvarno, kao da se okrene durbin i gleda naopako. Neko iz brigade me je pitao hoću li i ja automat, da strijeljam… nisam htio. Nisam imao nikakvih posljedica zbog toga što sam odbio”, ispričao je Tanić.

Svjedok je ispričao da je tada otišao u kuću poznanice Mire Vidović, koja je bila udaljena kilometar od škole, te da je prema komandi brigade krenuo tek navečer oko 23 sata, kada je čuo pucnjavu u daljini.

“Naišao je kombi iz brigade, koji me je povezao. U tom kombiju je bio jedan mali. Sjećam se da je, kada je vidio svjetla naše kasarne, rekao: ‘Je li ovo Srebrenica, gdje je moj babo?’ Bio je mali dječak… Mene su ostavili u komandi, a njega odvezli u bolnicu. U komandi se pričalo kako je sve dobro odrađeno, kako treba nagraditi ljude koji su strijeljali…”, prisjetio se svjedok.

Prema njegovom iskazu, narednog dana su svi u komandi Zvorničke brigade znali šta se desilo u Orahovcu.

Prema navodima optužnice, Pelemiš i Perić su, s drugim pripadnicima VRS-a, uključujući i Popovića i Nikolića, od 10. jula do 1. novembra 1995. godine bili svjesni učesnici u udruženom zločinačkom poduhvatu, sa zajedničkim planom da uhvate, zatvore, te po kratkom postupku pogube vojno sposobne muškarce i dječake Bošnjake iz Srebrenice.

Na ovom ročištu je Ljubomir Kitić, predsjedavajući Sudskog vijeća, istakao da je u slučaju Pelemiš i Perić proteklo više od 30 dana između ročišta a da nisu izvođeni dokazi, te da je, prema zakonskim odredbama, potrebno da pretres krene ispočetka.

Prema odredbama Zakona o krivičnom postupku (ZKP) BiH, glavni pretres mora ponovo početi ako je između dvaju ročišta proteklo više od 30 dana. U tim slučajevima, uz saglasnost svih strana, nije potrebno ponovo saslušavati svjedoke, već se mogu koristiti iskazi koje su dali na ranijem glavnom pretresu.

Obje strane u ovom postupku su se složile da nije potrebno ponovo čitati optužnicu i saslušavati svjedoke, te je Kitić samo konstatovao da su u spis uvršteni iskazi 28 svjedoka koje je Tužilaštvo do sada saslušalo, te više od 70 materijalnih dokaza.

Naredno ročište održat će se 17. decembra 2009. godine, kada će biti saslušan još jedan svjedok Optužbe.