Ponedjeljak, 30 juna 2025.
Prijavite se na sedmični newsletter Detektora
Newsletter
Novinari Detektora svake sedmice pišu newslettere o protekloj i sedmici koja nas očekuje. Donose detalje iz redakcije, iskrene reakcije na priče i kontekst o događajima koji oblikuju našu stvarnost.

Teufik Bajrić, svjedok Tužilaštva BiH na suđenju za zločine počinjene u Ključu, govorio je o borbi građana da održe mirno stanje u tom gradu, te torturama kroz koje su prolazili nakon što su mnogi uhapšeni u maju 1992. godine.

“Vidjeli smo da je bezizlazna situacija i da nas čeka smrt, kao što su mnogi i završili. Mir se tu više nije mogao održati, mada nismo vidjeli razloge za sukob. (…) Bili smo voljni da se iselimo, ali su oni imali svoje ciljeve i planove da ono urade”, rekao je Bajrić.

Ovaj svjedok je dodao da je “rat u Krajini” počeo napadom na Bosansku Krupu “19. ili 20. aprila 1992. godine”.

Za niz zločina na području Ključa počinjenih tokom 1992. godine terete se Vinko Kondić, Boško Lukić i Marko Adamović. Svu trojicu Tužilaštvo smatra odgovornim za organizovanje grupe ljudi i podstrekavanje na genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.

U optužnici stoji da su od 27. maja do augusta 1992. godine vojska i policija vršile pretrese sela na području Ključa, nakon čega su civili protivzakonito hapšeni i zatvarani na različite lokacije. Najmanje 1.161 muškarac s tog područja transportovan je u logor Manjača, gdje su zarobljenici premlaćivani.

“Iz sela Ramići, gdje sam živio, prvo je odveden Sabit Pajić i potom Ćazim Bajrić. Pozvali smo načelnika policije Vinka Kondića na telefon da ih vrate, i tada nam je rekao da je Pajić već u Banjoj Luci i da ga ne mogu vratiti, a Bajrića su nedugo potom pustili”, objasnio je svjedok.

Napad na sela Ramiće, Krasulje, Hripavce i Ošiljak započeo je, kako stoji u optužnici, 26. juna 1992. godine, prilikom čega je ubijen najmanje 21 civil, dok je oko 90 preživjelih muškaraca odvedeno u različite zatočeničke centre, te su “nakon obrade policije Vinka Kondića” prebačeni na Manjaču.

Zbog straha za život i od prisilnih odvođenja, mještani sela Ramići krajem maja 1992. godine iseljeni su u “improvizirano sklonište” u šumu. Nakon granatiranja mještani su se vratili svojim kućama, da bi potom bili uhapšeni i odvedeni u osnovnu školu u Donjim Ramićima.

“Vojska u Ramićima nam je rekla da moramo predati oružje, što smo i uradili, da bi nas potom odveli u školu, gdje su već bile žene i djeca. Njih su pustili kućama, a muškarce autobusima prebacili u osnovnu školu u Ključ, gdje smo tučeni i ispitivani”, rekao je Bajrić.

U toj školi Bajrić je ispitivan dva puta, da bi jedne prilike, zajedno s drugim zatočenicima, bio okrutno pretučen, zadobivši teške tjelesne povrede.

“Bubrezi su mi bili oštećeni, imao sam šest rebara slomljenih, pukla mi je lobanja i imao sam frakturu lica i nosa. Nakon tog premlaćivanja ostao sam nepomično ležati u sali. Tu je došao neki vojnik i repetirao pušku da me ubije, ali ga je u tome spriječio drugi, koji mi je potom stavio čizmu na vrat i pokušao me udaviti”, prisjetio se Bajrić.

U pratnji pripadnika “vojske ili vojne policije”, Bajrić je zajedno s drugim zatočenicima prebačen u Staru Gradišku, gdje je ostao “oko 15 dana”, nakon čega je odvezen na Manjaču. Bajrić je 31. oktobra 1992. godine iz Manjače razmijenjen u Travniku.

Nastavak suđenja zakazan je za ponedjeljak, 5. oktobar 2009. godine.

Najčitanije
Saznajte više
Bužimkić i ostali: Odbrana traži ukidanje pritvora poslije više od dvije godine
Odbrana Nedžada Ćehića, optuženog za zločine na području Bosanske Krupe, iznijela je prijedlog za ukidanje pritvora, ocijenivši da poslije duže od dvije godine nema razloga za tu mjeru.
Mehmedagić: Zvali ga zbog pristupa serverima
Na suđenju bivšem direktoru Obavještajno-sigurnosne službe (OSA) za zloupotrebu položaja, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine izjavio je da je jedno vrijeme održavao servere Američkog univerziteta i da je poslije sarađivao s istražnim organima u vezi s pristupom serverima.
Peković: Od članova porodice i komšija čuli o ubistvu