Đurić je osuđen što je, kao pripadnik interventnog voda policije u Prijedoru, 21. augusta 1992. godine učestvovao u pratnji konvoja koji je iz ovog grada krenuo prema Travniku, te u strijeljanju oko 200 civila na Korićanskim stijenama, na planini Vlašić.
U presudi se navodi – a to je Đurić potvrdio i u svom iskazu pred Sudom BiH – da mu je “naređeno da se udalji radi čuvanja straže” dok su drugi pripadnici interventnog voda strijeljali civile.
“Prilikom određivanja sankcije, Vijeće je pošlo od težine djela koje se Đuriću stavlja na teret, kao i stepena njegovog učešća. On je, za razliku od većine optuženih, oglašen krivim što je čuvao stražu, dakle nije bio direktan učesnik u ubistvima”, kazala je Minka Kreho, predsjedavajuća Sudskog vijeća.
Đurić je prvobitno bio optužen sa Zoranom Babićem, Miloradom Radakovićem, Miloradom Škrbićem, Ljubišom Četićem, Dušanom Jankovićem i Željkom Stojnićem. U julu ove godine optuženi je potpisao sporazum o priznanju krivice, te je, kao dio sporazuma, svjedočio protiv ostalih optuženih.
Sudsko vijeće je ovaj sporazum odbilo jer je Đurićev iskaz “bio u suprotnosti s priznanjem” budući da je tvrdio kako mu niko nije naredio da čuva stražu na Korićanskim stijenama, već se samoinicijativno udaljio.
Nakon toga, Đurić je potpisao novi sporazum, te svjedočio na ročištu 7. septembra, kada je kazao da mu je Miroslav Paraš, tadašnji komandir interventnog voda, koji je u međuvremenu preminuo, dao “izričitu naredbu da čuva stražu i spriječi pristup autobusima”.
Potpisivanjem sporazuma Đurić je pristao na kaznu u rasponu od sedam do deset godina.
“Sudsko vijeće je zaključilo da je kazna od osam godina adekvatna te da će se njome postići svrha kažnjavanja. Optuženi se priznanjem suočava s posljedicama onoga što je uradio. Ovo priznanje je znatno doprinijelo utvrđivanju istine i pomirenju na ovim prostorima”, kazala je Kreho, te dodala da su olakšavajuće okolnosti bile i to što je optuženi “porodičan čovjek s dvoje maloljetne djece”.
Kreho se u obrazloženju presude osvrnula i na dopis Udruženja Prijedorčanki “Izvor” kojim se od Vijeća traži da “utiče na sporazum”, kazavši da je slanje takvih dopisa “krajnje neprihvatljivo”.
“Postavljanje Udruženja u ulogu Suda i Sudskog vijeća nije moguća. Izrečena kazna je primjerena prema stavu ovog Vijeća”, navela je Kreho.
Đuriću će u kaznu biti uračunato i vrijeme provedeno u pritvoru, od 14. oktobra 2008. godine.
Uvažavajući prijedlog Odbrane, Sud je Đurića pustio na slobodu do izricanja pravosnažne presude, te mu odredio niz mjera zabrane, kao što su zabrana napuštanja mjesta boravka, kontaktiranja sa saučesnicima, svjedocima i oštećenima, posjećivanja javnim skupovima i ugostiteljskim objektima, kao i svakodnevno javljanje u Stanicu policije u Prijedoru.
