This post is also available in:
U konvoju kamiona i autobusa koji su 21. augusta 1992. godine vozili civile iz Prijedora na razmjenu u Travnik, bio je i Sadik Suhonjić sa suprugom i troje djece. Kada su bili na Korićanskim stijenama, čuli su “galamu i pucnje”, ali su o ubistvima oko 200 osoba iz tog konvoja saznali tek s dolaskom u Travnik.
“Kod stadiona u Prijedoru su došli kamioni i autobusi po nas. Tu sam vidio Zorana Babića, Željka Stojnića i druge koji su nosili maskirne plave uniforme, tamne velike naočale, duge cijevi i pištolje. Oni su bili pripadnici interventnog voda i strah i trepet za nas”, rekao je Suhonjić.
Ovaj svjedok nije u sudnici prepoznao Stojnića, dok Babića i Milorada Radakovića jeste, kazavši za njih da ih je vidio kod stadiona u Prijedoru, ali ne i kasnije.
Babić, Stojnić i Radaković, zajedno s Damirom Ivankovićem, Gordanom Đurićem, Miloradom Škrbićem, Ljubišom Četićem i Dušanom Jankovićem, terete se da su, kao pripadnici Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor i interventnog voda tadašnje milicije, 21. augusta 1992. godine sudjelovali u strijeljanju oko 200 civila na Korićanskim stijenama.
Svjedok je kazao da je i u Trnopolju u konvoj ušlo nekoliko ljudi, te da su na putu do Vlašićkog platoa, gdje je obavljena razmjena, od civila oduzimani novac i vrijednosti.
“Neko iz interventnog voda je izveo Suada Kadirića iz naše prikolice, nakon čega se on vratio noseći praznu kesu. Tada nam je rekao da moramo staviti novac u nju. Nakon što smo mu dali koliko smo mogli, on je ponovo došao i uplašen rekao da mu moramo dati i zlato. Tada sam ispred kamiona vidio Željka Stojnića”, rekao je ovaj svjedok.
Optuženi se, između ostalog, terete i da su od civila u konvoju, “uz prijetnju da će ih ubiti”, uzimali novac, zlato i druge dragocjenosti.
Suhonjić je kazao da je nedugo potom konvoj nastavio put, te da je blizu rijeke Ugar čuo “galamu i pucnje”.
“Bili smo zatvoreni u toj prikolici kamiona, tako da nismo znali šta se dešava. Dugo se čula pucnjava i bila je blizu, tako da smo pomislili da dolazi s nekog ratišta. Kada sam stigao u Travnik, čuo sam da su neki ljudi izvođeni iz konvoja i poubijani”, objasnio je ovaj svjedok.
Suhonjić je rekao da je s dolaskom na razmjenu vidio pripadnike interventnog voda, te da je, zajedno s porodicom i drugim civilima, otišao prema Travniku.
U konvoju za razmjenu 21. augusta 1992. godine bio je i Bekir Mujagić, drugi svjedok Tužilaštva, koji se skrivao u jednom od autobusa.
“Jedan prijatelj mi je kazao da uđem u autobus, u kojem sam poznavao i vozača. Po preporuci tog vozača, sjeo sam iza njega u autobus i prekrili su me različitim stvarima. Vidio sam da su u pratnji bili jedan ili dva vojnika, a na mjestu razmjene ljudi u plavim maskirnim uniformama”, kazao je Mujagić.
Svjedok nije mogao potvrditi da li je na Korićanskim stijenama čuo pucnjavu, ali je rekao da je naknadno, u Travniku, saznao da su neki civili ubijeni.
Nastavak suđenja zakazan je za utorak, 9. juni 2009. godine.
