This post is also available in: English
Đorđo Jež je govorio i o obojici optuženih te je za Jovana Ostojića rekao da je bio “krajnji profesionalac i izuzetno dobar čovjek”.
“Gojka Kličkovića znaju svi Krupljani, i sama činjenica da je imao jednako kumova i prijatelja Srba i Bošnjaka upućuje da nije mogao biti tvorac podjela u tom gradu. Mislim da je nalazio načina da ne dođe do sukoba. (…) Sa Ostojićem sam znao sjesti, družiti se, popiti i zapjevati”, rekao je Jež, bivši pripadnik 11. krupske lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske (VRS).
Gojko Kličković i Jovan Ostojić se zajedno s Mladenom Drljačom terete za zločin protiv čovječnosti počinjen u Bosanskoj Krupi tokom 1992. godine. U optužnici, između ostalog, stoji da je od približno 1. maja do 21. augusta 1992. godine u školi “Petar Kočić” bilo zatvoreno najmanje 70 muškaraca, koji su maltretirani, premlaćivani, ispitivani i, između ostalog, odvođeni na prisilni rad, na kopanje rovova, čišćenje grada Krupe i uklanjanje leševa.
“Ne znam da li bi se škola mogla zvati zatvorom, ali je bio tamo smješten radni vod sačinjen od Bošnjaka koji su ostali u Krupi i Srba koji se nisu odazivali u vojsku. Ne znam šta se desilo s tim vodom, mada su pričali da je prebačen u Drvar. Na referisanju u komandi se o tome nije govorilo, a Ostojić da je znao šta se tamo dešavalo, nešto bi učinio”, rekao je Jež i dodao da tih dana Ostojić “nije bio u komandi”.
Trećeoptuženi Ostojić je, kako tvrdi Tužilaštvo, od 14. jula 1992. bio komandant 11. krupske lake pješadijske brigade i, zajedno s Kličkovićem i Drljačom, sudjelovao u udruženom zločinačkom poduhvatu na državnom nivou koji je počeo u ljeto 1991. godine.
Ovaj svjedok je govorio i o naoružavanju “muslimanskih jedinica” i kazao da je nekoliko događaja iz 1991. godine nagovještavalo sukobe na području Bosanske Krupe. Jež je rekao da su mještani Arapuše samovoljno napustili svoje domove 1. maja 1992. godine.
“Bila je to čudna okolnost jer su počele dolaziti grupe velikih nacionalista, od kojih su i Srbi bježali. Niko nije vjerovao da će doći do njihove potpune evakuacije. Srbi su 1995. napustili Krupu i znam da je tada vladao haos. Na putu sam vido zapreke, stoku, traktore…”, rekao je Jež.
Kako stoji u optužnici, mještani Arapuše, Zalina, Potkalina, Velikog Dubovika i Velike Jasenice su, u skladu s “pismenom naredbom Gojka Kličkovića”, 1. maja 1992. godine “prisilno iseljeni” na područje Sanskog Mosta.
I drugi svjedok Odbrane Gojka Kličkovića, Mladen (Gojka) Štrbac, kazao je da su Bošnjaci napustili područje Arapuše zbog sigurnosti, te dodao da je on odlazak snimio kamerom.
“To je bilo najpametnije za te ljude jer su bili nezaštićeni. Moja porodica je isto otišla iz grada Krupe radi sigurnosti, a i zbog straha od genocida koji je zahvatio taj kraj u Drugom svjetskom ratu. Svi Srbi su 1995. godine otišli s tog područja pješke, dok su Bošnjaci ranije tovarili šta su mogli. Krupa je tada bila avetinjski grad”, rekao je Štrbac.
Nastavak suđenja zakazan je za 11. novembar 2009. godine.
