Pelemiš i Perić: Pripreme za smještaj zarobljenika

Rajko Babić, bivši referent za opće poslove Prvog bataljona Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), govorio je o ulozi dvojice optuženih u “pripremanju i obezbjeđenju” prostorija škole u Pilici, gdje je veliki broj zarobljenih Srebreničana boravio u julu 1995. godine.

Državno tužilaštvo tereti Momira Pelemiša, zamjenika komandanta Prvog bataljona Zvorničke brigade VRS-a, i Slavka Perića, pomoćnika komandanta za bezbjednost iste brigade, da su 15. i 16. jula 1995. godine “planirali, naredili i pomagali” ubistva oko 1.200 muškaraca iz Srebrenice koji su bili zatvoreni u školi “Kula” u Pilici, te oko 600 muškaraca zatvorenih u Domu Pilica, općina Zvornik.

Prema iskazu svjedoka Babića, 14. jula 1995. godine, po dolasku u glavni štab Prvog bataljona, saznao je da će “grupa od oko 150 ili 200 zarobljenih muslimana”, biti dovedena do škole u Pilici, te da “komanda ima zadatak da izvrši pripreme za njihov smještaj i obavijesti narod kako ne bi došlo do panike”.

“Dobili smo naredbu od Pelemiša, jer komandant nije bio prisutan, pa smo se ja, mali Gavrić, koji je bio moralista, i Slavko Perić uputili ka školi, da izvidimo stanje. Dogovorili smo se da će Perić biti odgovoran jer je obezbjeđenje bilo njegov domen rada”, kazao je svjedok, istaknuvši da je ukupno oko deset vojnika VRS-a otišlo do škole.

Ubrzo po njihovom dolasku, pristigla je velika grupa civila s rukama na leđima, koju su “nepoznati vojnici” sproveli u salu.

“Sala je bila dopola puna, ali ne znam tačno koliko je bilo ljudi. Vani je bilo 32 stepena, a u sali se teško moglo disati jer nije bilo prozora. Kako su oni izgledali?… Pa tužno je to izgledalo. K’o zarobljen čovjek, a miris znoja i smrada se širio”, kazao je Babić.

Kako bi se olakšalo zatvorenicima, dodao je on, u salu je ubačena kanta od 200 litara vode, te im je dopušteno da “izađu u toalet ili u hodnik da se rashlade”.

“Jedan od civila je izišao po vodu i kada su ga vratili, bio je ranjen. Raspitao sam se šta se desilo i ispostavilo se da je krenuo bježati, i jedan od ovih, meni nepoznatih vojnika, upucao ga je u nogu. Vraćen je unutra i nisam ga više viđao”, kazao je svjedok.

Prema njegovom iskazu, kako bi se olakšalo zatvorenicima, iste noći su prebačeni u učionice na spratu škole, dok je optuženi Perić otišao “u komandu Zvorničke brigade kako bi se raspitao o sudbini muslimana”.

“Perić se vratio i kazao da pomoć neće stići. Mislim da sam idući dan u dvorištu škole sreo jednog visokog oficira naše vojske. Bio je krupan i crn, onako proćelav. Pitao sam ga o sudbini ovih ljudi, ali on se naljutio i rekao da svi moraju biti odvedeni. Potom mi je ispričao da je on mislio da će naš bataljon njih pobiti, a ja sam se zgrozio. Onda se on ponovo naljutio i rekao da smo mi bataljon seljaka, a ne pravih vojnika, i da nas stid treba biti”, pojasnio je svjedok.

Babić je potom kazao da 16. jula 1995. godine nije dolazio u školu, ali da je bio “u svom stanu, koji gleda na dvorište škole”, te je tog dana vidio “kako autobus dolazi i muslimani se ukrcavaju”.

“Vidio sam vojnike iz našeg bataljona, oni su samo stajali i gledali. Muslimani su silazili do autobusa, a potom su jedni drugima vezali ruke iza leđa i oči, i tako ulazili u autobus”, kazao je Babić i dodao da ne zna za njihovu sudbinu.

Naredno ročište zakazano je za 29. april 2009. godine, kada će biti obavljeno unakrsno ispitivanje ovog svjedoka.