This post is also available in: English
Saslušanjem četiri svjedoka i tri vještaka Odbrana Novaka Đukića nastojala dokazati da optuženi nije kriv za granatiranje Tuzle u maju 1995. godine.
Nakon skoro tri mjeseca, Odbrana Novaka Đukića okončala je izvođenje dokaza kojima je pokušala dokazati da njen branjenik nije odgovoran za stradanje civila u Tuzli u maju 1995. godine.
Đukića, bivšeg komandanta Taktičke grupe (TG) Ozren Vojske Republike Srpske (VRS), Tužilaštvo BiH tereti da je 25. i 28. maja 1995. godine naredio artiljerijskom vodu lociranom na planini Ozren da iz topova kalibra 130 mm granatira Tuzlu, koja je u to vrijeme bila zaštićena zona Ujedinjenih naroda.
Nakon pada granate 25. maja 1995. godine u centar grada zvani Kapija, 71 osoba je smrtno stradala, dok ih je više od 200 ranjeno.
Težište Đukićeve Odbrane bilo je bazirano na dokazivanju iz kojeg je pravca ispaljena ta granata, o čemu su govorila tri vještaka balističara.
Berko Zečević, balističar što je prvobitno iskaz dao u korist Tužilaštva BiH, a kojeg je Odbrana ponovno pozvala u svom dokaznom postupku, kazao je “da se može zaključiti” da je granata koja je pala na Tuzlu 25. maja 1995. godine ispaljena “iz pravca planine Ozren”.
“U ovom konkretnom slučaju, projektil je pao na granitnu ploču, dakle tvrdu površinu, tako da je ostavio jasne brazde koje izgledaju kao vrh koplja, bočne pruge, i putem njih se može odrediti pravac odakle je došao projektil”, pojasnio je Zečević.
Vještak je objasnio da je proveo “rekonstrukciju događaja”, te došao do jasnih zaključaka da je projektil ispaljen na Tuzlu bio kalibra 130 mm.
Nasuprot ovim tvrdnjama, vještaci Vlado Kostić i Branka Luković, balističari koje je pozvala Odbrana, iznijeli su zajednički nalaz i mišljenje u kojem tvrde da je pravac pada granate na tuzlansku Kapiju suprotan navodima Optužbe.
“Položaj brazde upaljača granate i kratera nesumnjivo određuje i položaj projektila, njegov smjer i orijentaciju u momentu eksplozije. Projektil koji je pao na Kapiju imao je orijentaciju od istoka prema zapadu. Dakle, oruđe iz kojeg je ispaljen bilo je na istoku, a ne na zapadu, kao što stoji u spisu Tužilaštva”, kazao je vještak Vlado Kostić.
Kostić je također istakao da na osnovu raspoloživih podataka “nije moguće dati precizno mišljenje o kalibru oružja”, te da na fotografijama pronađenih dijelova projektila nije uspio naći dijelove “vodećeg prstena”.
“Vodeći prsten predstavlja fizički dokaz da je projektil ispaljen iz cijevi. Na osnovu njega se može utvrditi iz kojeg oruđa je ispaljen. Najvjerovatnije je riječ o kalibru 130 mm, ali ne možemo se definitivno odrediti”, istakao je vještak.
Balističar je u sudnici pojasnio i to kako je na fotografijama s lica mjesta vidljivo da je brazda upaljača granate “dosta duga”, što ukazuje na to da je projektil “pao pod malim uglom u odnosu na tlo”.
“Postoje dvije mogućnosti: da je projektil ispaljen iz istrošene cijevi i da se klatio u putanji, a druga teza je o postavljanju projektila na to mjesto. Ali, kako god dospio tu, nema dvoumljenja da je projektil bio orijentisan od istoka prema zapadu”, rekao je Kostić.
U svom nalazu Kostić je zaključio i to da “ni u kom slučaju nije moguć ni približan broj žrtava” koji se navodi u optužnici.
“Ovaj broj žrtava je moguć kod projektila od par stotina kilograma ili vozila od dvije-tri tone, a od jednog projektila sa 3,7 kg eksploziva – jako je malo vjerovatno da je taj broj žrtava. Nelogično”, pojasnio je Kostić.
Govoreći o granatiranju grada Tuzle 28. maja 1995. godine, vještak je istakao kako je primijetio “nesaglasnost” u dokumentima koji su mu bili dostupni, te kako nijedno lice mjesta nije bilo “stručno obrađeno”.
“Podaci su vrlo kontradiktorni i nismo uspjeli da ih obradimo na način da ponudimo neke valjane podatke za Sud”, kazao je vještak.
Osim vještaka, tvrdnje Tužilaštva o ispaljenju granate s planine Ozren negirali su i bivši pripadnici VRS-a koje je saslušala Odbrana.
Jedan od njih, Mile Savić, tvrdi kako su na planini Ozren bili topovi kalibra 130 mm, ali granata koja je pala u centar Tuzle nije mogla biti ispaljena sa ovog mjesta, jer se njihov krajnji domet s godinama upotrebe “drastično smanjio”.
Svjedoci Milan Đurić i Ljubiša Ćorsović, također bivši pripadnici VRS-a, potvrdili su da tokom rata nije vršen remont ovih topova.
“Zbog nagriženosti cijevi i širenja barutne komore, taj domet se može smanjiti i za nekoliko hiljada metara. Nijedno oruđe više nije moglo dostići svoj krajnji domet”, pojasnio je Savić.
Svjedoku su date na uvid fotografije iz nalaza i mišljenja vještaka Zečevića, na kojima se vidi mjesto pada granate na Kapiji, te vozilo i izlog koji se nalaze neposredno pored “kratera od granate”.
Savić je primijetio da su stakla na vozilu, te u izlogu pored mjesta pada granate, čitava.
“Da je ovdje pala granata, ovo vozilo bi bilo prevrnuto i uništeno – izrešetano kao sito, kao sir. Lutke u ovom izlogu stoje uspravno – ovaj udarni talas obara čovjeka, a ne lutku. Sve mi je ovo neshvatljivo. Ovo bi sve trebalo biti oboreno i razbijeno”, rekao je Savić.
I Savić je, kao i vještaci Odbrane, istakao da bi posljedice pada granate bile manje nego što to tvrdi Tužilaštvo.
“Ukoliko bi taj projektil sada pao u ovu prostoriju, svi bismo popadali sa stolica, ali više od pola bi ostalo živo”, kazao je on.
Odbrana je saslušala i svjedoka Mladena Dostanića, bivšeg načelnika štaba Druge ozrenske brigade, koji je kazao mu je poznato da je na planini Ozren u toku 1995. godine bila smještena TG, te da su tu bili topovi kalibra 130 mm, ali “ne znam tačno pod čijom komandom su bili”.
Novak Đukić je uhapšen u novembru 2007. godine, od kada se i nalazi u pritvoru. Dokazni postupak Tužilaštva BiH počeo je u martu, a završio se u oktobru 2008. godine.
Merima Husejnović je novinarka BIRN – Justice Reporta. Justice Report je BIRN-ova sedmična online publikacija.
