Korićanske stijene: Neizvršeni zadatak

Zoran Babić, policajac iz Čelinca, rekao je da, i pored toga što je Centar javne bezbjednosti Banja Luka, kojem je on bio pridodat, dobio zadatak da izvrši uviđaj na Korićanskim stijenama, to nije urađeno.

Babić tvrdi da ne zna razlog zašto uviđaj nije izvršen, ali je dodao da im je “naredbu da ništa ne rade dao načelnik tehnike Branko Buhovac”.

“Prije dolaska na Korićanske stijene, jedno kilometar uz cestu, vidio sam razbacanu odjeću. Osjetio sam karakterističan miris, odnosno smrad. Gledao sam šta se desilo. U životu takvo nešto nisam vidio. Bile su dvije gomile tijela, te još pojedinačnih tijela u blizini rječice”, prisjetio se svjedok Tužilaštva BiH.

Za ubistvo oko 200 civila koje je počinjeno 21. augusta 1992. godine na Korićanskim stijenama, Državno tužilaštvo tereti Damira Ivankovića, Zorana Babića, Gordana Đurića, Milorada Radakovića, Milorada Škrbića, Ljubišu Četića, Dušana Jankovića i Željka Stojnića, bivše pripadnike Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor i interventnog voda tadašnje milicije.

U optužnici se navodi da je 12 ljudi preživjelo, dok su pronađena tijela samo četvorice ubijenih.

Svjedok Babić nije mogao precizirati koliko je tijela vidio na Korićanskim stijenama, ali je objasnio da im je načelnik policije u Banjoj Luci, prije nego su krenuli na teren, kazao da ima oko 200 ubijenih.

“Kada sam prvi put došao na Korićanske, trebao sam vršiti identifikaciju. Ne znam kada je to tačno bilo. Trojica kolega su sišla s jednog platoa prema tijelima. Jedan od njih je snimao, ali taj snimak nisam vidio”, kazao je svjedok, pojasnivši da tada nisu ništa uradili, već su se vratili u motel u Kneževu, gdje su spavali.

Sutradan, ispričao je svjedok, bilo im je rečeno da će doći Civilna zaštita kako bi im pomogla da pomjere tijela i identificiraju ih, no ponovo nisu ništa uradili jer su dobili naredbu da se vrate.

Drugi svjedok Tužilaštva BiH bio je Drago Slavinić, bivši komandir Korićanske čete srpske vojske, koji je rekao da je razgovarao s jednim od onih koji su preživjeli zločin počinjen na Korićanskim stijenama.

“Kada su se dogodile Korićanske stijene, bio sam na rejonu Babanovca i tek navečer sam se pridružio jedinici. Petar Slavinić me je obavijestio da je privedeno nepoznato lice, pa sam ga zamolio da ga zadrži zbog bezbjednosnih razloga”, kazao je svjedok.

Dan kasnije, Slavinić se sreo i razgovarao s tom osobom, ali joj se, kako je kazao, danas ne sjeća imena.

“Rekao mi je da su civili bili u konvoju iz pravca Banje Luke: ‘Na mostu kod rijeke Novske izdvojeni su muškarci. Došli smo do stijene i – desilo se to što se desilo. Bacio sam se niz stijenu i ostao živ. Sačekao sam noć i krenuo niz rijeku. Došao sam do zaseoka Tuk, kuće Mile Jokanovića. Kod njega sam popio kafu, jeo i on me je doveo ovdje’”, prepričao je Slavinić razgovor s preživjelim.

Na pitanje Sudskog vijeća kako je razumio to što je preživjeli rekao “desilo se to što se desilo”, svjedok je odgovorio da je shvatio da misli na ubistva.

Slavinić je kazao i da ne zna koliko je ljudi ubijeno na Korićanskim stijenama, istaknuvši da nije išao na to mjesto i da se o tome nerado pričalo.

Nastavak suđenja zakazan je za 14. april 2009. godine.