Ismet Bilajac, svjedok Tužilaštva BiH na suđenju za zločine počinjene na području Ključa, ispričao je kako je krajem juna 1992. godine uhapšen u selu Hasići te nakon premlaćivanja odveden u logor Manjača.
“U selo je upala srpska vojska 22. juna 1992. godine, nakon čega su postrojili sve muškarce i onda vršili odabir. Mene, mog brata Dževada i Asmira Čemala potom su poveli u SJB Ključ, gdje su me istog dana vodili na ispitivanje i premlaćivali željeznom šipkom, nakon čega sam bio sav crn”, rekao je Bilajac.
Vinko Kondić, Boško Lukić i Marko Adamović terete se da su tokom 1991. i 1992. godine sudjelovali u organizovanju grupe ljudi i podstrekavanju na genocid, zločin protiv čovječnosti i ratne zločine na području Ključa.
U optužnici se navodi da je Kondić izvjestan vremenski period bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Ključ, Lukić komandant Štaba Teritorijalne odbrane (TO) Ključ, dok je Adamović bio zamjenik komandanta Ključkog bataljona TO-a.
Narednog dana, 23. juna 1992., Bilajac je, u grupi sa 10 zatvorenika, iz SJB-a prebačen u pratnji “policije iz Ključa” na Manjaču, gdje ostaje sve do decembra iste godine.
“Kada su nas doveli, vidjeli smo da je nešto ograđeno žicom i da piše ‘logor Manjača’. Sa spiska su pročitali ko je došao, nakon čega smo se morali skinuti i onda su vršili pretresanja i premlaćivanja”, kazao je Bilajac i dodao da ih je na Manjači preuzela “uprava logora”.
Svjedok Bilajac prisjetio se smrti zarobljenika Esada Bendera.
“Bender je bio zatočenik broj 45, a ja broj 46, i ležali smo nedaleko jedan od drugog. Vidio sam kada je izdahnuo usljed premlaćivanja u SJB-u Ključ i batina na Manjači”, rekao je Bilajac.
Početkom decembra 1992. godine, kako je kazao svjedok Bilajac, pri raspuštanju logora Manjača zatočenici su prebačeni autobusima, u “pratnji vojske i specijalne policije iz Ključa”, u logor Batković kraj Bijeljine.
“U tom logoru smo smješteni u neki hangar za žito i odatle su nas odvodili na radove na Majevicu, gdje sam jednom prilikom 15 dana kopao rovove na prvoj borbenoj liniji. Na kopanju rovova je poginuo zatočenik Atif Dervišević”, kazao je Bilajac.
Ovaj svjedok je istakao da je 8. augusta 1993. godine, zajedno s nekoliko zatočenika iz Ključa, Sanskog Mosta i Prijedora, vraćen na Manjaču, gdje ostaju jedan dan, da bi potom bili razmijenjeni na planini Vlašić.
“Kada su nas doveli na razmjenu, vidio sam policajca Todu Gajića, koji je bio u mom selu kada sam uhapšen. Tada sam vidio neke muškarce u civilu koji su za nas razmijenjeni, a kasnije sam saznao da su to bivši zatočenici iz Kazneno-popravnog zavoda u Zenici”, kazao je Bilajac.
Nastavak suđenja zakazan je za ponedjeljak, 6. april 2009. godine.
