Adnan Temimović, svjedok Tužilaštva, ispričao je kako je 1992., s 19. godina, prošao niz tortura te živio u strahu za vlastiti život, ustvrdivši da je “prvi čovjek” u policiji Ključa tada bio Vinko Kondić.
“Tokom boravka u Ključu, samo sam čekao dan da me odvedu na Manjaču ili ubiju. To su bile strašne torture, nismo smjeli izlaziti iz kuća, nego smo molili komšije Srbe da nam krišom kupuju hranu”, kazao je Temimović.
Vinko Kondić, Boško Lukić i Marko Adamović terete se da su sudjelovali u organizovanju grupe ljudi i podstrekavanju na genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine počinjene na podučju Ključa tokom 1991. i 1992. godine.
“Načelnik Kondić je bio prvi čovjek Stanice javne bezbjednosti (SJB) Ključ, a poslije i član Kriznog štaba. Početkom maja 1992. godine, Kondić je došao na sastanak u SJB u maskirnoj uniformi i s plavom beretkom, te nam je tada kazao da je vrijeme da se izjasnimo o lojalnosti takozvanoj Republici Srpskoj Krajini”, rekao je Temimović i dodao da je Lukić bio “komandant Teritorijalne odbrane (TO)”.
U optužnici stoji da je Kondić izvjesno vrijeme bio načelnik SJB-a Ključ i Kriznog štaba, Lukić komandant Opštinskog štaba TO-a, a Adamović zamjenik komandanta Ključkog bataljona TO-a.
“Prvi čovjek policije je mogao dići glas da se ne vrše torture nad civilima Ključa”, istakao je Temimović i dodao da ga prvooptuženi Kondić nije zlostavljao.
Ovaj svjedok je kazao da je od jula 1991. do maja 1992. godine bio pripadnik SJB-a Ključ, te da je, nakon što je odbio lojalnost, zajedno s drugim Bošnjacima i Hrvatima, razdužen s posla.
“Poslije toga smo morali predati opremu i oružje. Tada su Krizni štab činili Ključani srpske nacionalnosti, na osnovu čega se dalo zaključiti da se Bošnjacima i Hrvatima ne piše dobro. Poslije toga su počela hapšenja, nestanci, torture…”, objasnio je svjedok.
U SJB Ključ su na ispitivanje odvođeni muškarci, a među njima i svjedok Temimović, koji je kazao da su ga isljeđivali i premlaćivali “inspektori iz Banje Luke”.
“Izvjesni Gojko Gavrilović iz SJB-a Ključ im je kazao da me ne diraju jer sam dijete, nakon čega sam pušten. Kasnije sam iz svog stana vidio da u SJB dovode muškarce na ispitivanje, te ih potom šleperima odvoze na Manjaču”, rekao je Temimović.
Nakon što se, zajedno s drugim mještanima Ključa, “odjavio iz SJB-a Ključ”, 1. oktobra 1992. godine organizovanim konvojem je napustio taj grad. U Općini su, kako je kazao, morali dati izjavu da imovinu ostavljaju “u amanet Republici Srpskoj Krajini”.
Nastavak suđenja zakazan je za srijedu, 18. mart 2009. godine.
