Još jedan svjedok Tužilaštva BiH govorio o prisilnim zatvaranjima civila s područja Ključa u različite objekte, gdje su fizički i psihički zlostavljani.
Džemal Draganović, svjedok Tužilaštva BiH, dajući iskaz protiv trojice optuženih za zločine na području Ključa, ispričao je kako se, zajedno s drugim mještanima Reizovića, odazvao pozivima “Kriznog štaba Srpske demokratske stranke (SDS)” za dobijanje “propusnica za kretanje”, nakon čega su prisilno zatvoreni.
“Zajedno s porodicom javio sam se u fabriku na Halnovskom vrelu kako bismo navodno dobili neke propusnice za kretanje, ali su nas tu zatvorili. Žene i djeca su istog dana pušteni, a muškarce su ispitivali, da bi na kraju mene i još pet mještana zadržali i kasnije prebacili u stanicu policije u Ključ, gdje smo premlaćivani”, rekao je Draganović.
I ovaj svjedok je saslušan bez prisustva prvooptuženog Kondića, koji se već peti put zaredom odbija pojaviti na ročištu tvrdeći da se ne osjeća dobro. Sudsko vijeće je istaklo da su izvršeni dodatni pregledi Kondića, te da su ljekari utvrdili da je sposoban da prati suđenje.
Vinko Kondić, Boško Lukić i Marko Adamović terete se, između ostalog, za ubistva, deportacije, mučenja, prisilne nestanke, zatvaranja, fizička i psihička zlostavljanja nesrpskog stanovništva s područja Ključa tokom 1991. i 1992. godine.
Sva trojica se terete za učešće u organizovanju grupe ljudi i podstrekavanju na genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.
Draganović je kazao da su istog dana, 29. maja 1992. godine, iz policijske stanice “crvenim kombijem i policijskim autom” prebačeni u zatvor Stara Gradiška, gdje ostaju “oko 14 dana” i gdje su ispitivani i premlaćivani.
“Moja je sreća bila pa me nisu ispitivali Ključani jer oni koje jesu, vraćali su se premlaćeni i krvavi. U istoj ćeliji sa mnom bilo je ukupno 99 zatvorenika. Sjećam se, kada smo prebačeni na Manjaču, da smo svakodnevno odlazili na prinudne radove”, kazao je Draganović.
Prilikom odvođenja na prinudne radove, kako je kazao ovaj svjedok, zatvorenici su morali “kopati travu u kukuruzištu, kupati ovce, čuvati konje, kopati rovove i sjeći drva”, te su jednom prilikom svi premlaćeni jer se nisu htjeli dobrovoljno javiti za odlazak na rad.
Draganović je kazao da je čuo za postojanje “Kriznog štaba Srpske demokratske stranke”, čiji članovi su, između ostalih, bili “načelnik policije” Vinko Kondić i Boško Lukić, za kojeg je svjedok rekao da mu je bio profesor, a kojeg je i prepoznao u sudnici.
U optužnici stoji da je Kondić izvjestan vremenski period bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Ključ, dok je Lukić bio komandant Opštinskog štaba Teritorijalne odbrane. Obojica su, zajedno sa Adamovićem, kako se u optužnici dalje navodi, bili članovi Kriznog štaba općine Ključ – “vrhovne vlasti u opštini za vrijeme rata”.
Nastavak suđenja zakazan je za ponedjeljak, 16. februar 2009. godine.
