Članak

Vuković i Tomić: U iščekivanju sudbine

19. Decembra 2008.13:23
Jedan od dvojice koji su preživjeli strijeljanje u Kravici svjedočio o 13. julu kada je počinjen masakr.

This post is also available in: English

Zaštićeni svjedok Tužilaštva pod šifrom D1 svjedočio je o dešavanjima 13. jula 1995. godine, kada je zarobljen i odveden u Zemljoradničku zadrugu Kravica, općina Bratunac. Toga dana je u Kravici ubijeno više od 1.000 muškaraca. D1 je jedan od dvojice koji su preživjeli masakr.

“Kad je zadnji čovjek ušao u magacin, počeo je rafal. Nit’ si znao ko puca, ni šta puca. Pucale su bombe i rafali. Legao sam na beton i čekao sudbinu. Vikali su ljudi da ih spasi neko, ali nije tu bilo humanosti ni pomoći. Ja nisam niglasa dao”, kazao je D1, koji je zbog dodatnih mjera zaštite svjedočio iz druge prostorije, uz izmjenu glasa i slike.

Tužilaštvo BiH tereti Radomira Vukovića i Zorana Tomića za genocid u Srebrenici. Obojica su, prema navodima optužnice, bili pripadnici Drugog odreda Specijalne policije pri Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske.

D1 je ispričao kako je nakon pada Srebrenice, 11. jula 1995. godine, sa ostalim muškarcima krenuo šumom prema Kladnju, da bi dva dana poslije bili zarobljeni i sprovedeni na livadu u mjestu Lolići.

“Na tu livadu došao je general Mladić i govorio je da nas je Naser ostavio, i da ovca iz tora ne može dok joj se vrata ne otvore. Rekao je da ćemo biti razmijenjeni i vratiti se svojoj porodici. Vjerovao sam u to sve dok jedan čovjek na livadi nije ubijen. Tu sam vidio da je i nama kraj”, prisjetio se D1.

Ratko Mladić, bivši general Vojske Republike Srpske (VRS), više od decenije nalazi se na potjernici Tribunala u Haagu, zbog optužbi za genocid i ratne zločine u BiH.

Naser Orić, bivši komandant snaga Armije BiH u Srebrenici, u Haagu je oslobođen optužbi za zločine počinjene u ovom dijelu istočne Bosne.

U unakrsnom ispitivanju, D1 je dodao i kako je Mladić okupljenoj masi na livadi rekao: “Ovdje vam je mnogo toplo, smjestit ćemo vas negdje gdje je hladnije”.

Svjedok je ispričao da su na livadi ostali do četiri sata i onda u koloni, “u pratnji vojnika”, krenuli prema “toj Kravici”, gdje je pucnjava po zarobljenicima trajala sve do noći.

Prema iskazu D1, nakon pucnjave vojnici su “zdrave” ljude kamionom odvezli u nepoznatom pravcu, dok su ranjenike pobili.

“U neka doba, neko je počeo vikati: ‘Salko, Salko…’ Opsovali su mu tursku majku i ubili ga. Onda je neko govorio: ‘Adila, vode… Adila, vode…’ Nakon toga počeli su kupiti mrtve. Čuo sam kako govore: ‘Mrtve pospite sijenom. Za večeras je dosta. Operite asfalt’”, kazao je D1.

Ovaj svjedok je rekao da je prenoćio u hangaru, te je 14. jula 1995. godine u toku noći pobjegao sa još jednim preživjelim.

Na ovom ročištu Tužilaštvo je saslušalo još jednog svjedoka koji je zahtijevao da, u cilju zaštite njegovog identiteta, ne budu objavljeni njegovi podaci, ni detalji iskaza. Sud je udovoljio ovom zahtjevu.

Suđenje se nastavlja 8. januara 2009. godine, kada će dva nova svjedoka Tužilaštva dati iskaz.

This post is also available in: English