Božić i ostali: Tri oslobađajuće presude

Sud BiH je izrekao presudu kojom je od četvorice optuženih samo jedan proglašen krivim za zločine počinjene nad civilima nakon pada Srebrenice. Vijeće je obrazložilo da nije poklonilo vjeru ponuđenim dokazima niti svjedocima koje je pozvalo Tužilaštvo.

Krivim je proglašen, i osuđen na sedam godina zatvora, Mladen Blagojević, dok su oslobođeni Zdravko Božić, Željko Zarić i Zoran Živanović. Sud je odlučio i da sva trojica budu puštena iz pritvora u kojem su od decembra 2006. godine.

Tužilaštvo BiH teretilo je svu četvoricu, kao bivše pripadnike Vojne policije Bratunačke lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), da su učestvovali u progonima, ubistvima, osiguranju objekata u kojima su bili zatočeni Bošnjaci iz Srebrenice nakon 11. jula 1995. godine. Optužnicom su se teretili za udruženi zločinački poduhvat i zločin protiv čovječnosti.

Staniša Gluhajić, predsjedavajući Sudskog vijeća, kazao je da su svjedoci potvrdili da je Blagojević pucao iz browinga koji je bio na vozilu parkiranom ispred škole “Vuk Karadžić” u Bratuncu, u kojoj je bilo više stotina zatvorenih muškaraca.

“Vijeće je ocijenilo da je Blagojević pucao na prozore škole, gdje je stajalo jedno pritvoreno lice. U optužnici nije navedeno da je nastupio smrtni ishod, pa smo to djelo okarakterisali kao druga nečovječna djela u namjeri nanošenja tjelesnih povreda”, obrazložio je Gluhajić.

Za ostale optužene Sud je utvrdio da “Tužilaštvo BiH nije dokazalo njihovo prisustvo” na mjestu gdje su zatočeni, odnosno pogubljeni civili. Sud nije “poklonio vjeru” svjedocima Tužilaštva BiH, što je uticalo na donošenje ovakve odluke.

Sudija Gluhajić je obrazložio da smatraju kako je samo jedan od zaštićenih svjedoka govorio o prisustvu optuženih, ali “mu se ne može pokloniti vjera jer je mijenjao iskaz u vezi s osobama koje su tu bile prisutne”.

Za Božića, Blagojevića, Zarića i Živanovića, prema presudi, nije dokazano da su bili prisutni pri obezbjeđivanju škole u Orahovcu, općina Zvornik, gdje su zatvorenici prebačeni 14. jula 1995. godine “ili približno toga datuma”.

“Nije dokazano da su optuženi bili u Orahovcu. Optužba je zasnovana na iskazu svjedoka PW1, čiji je iskaz Vijeće detaljno razmotrilo i zaključilo da je protivrječan u bitnim elementima i nije potvrđen od drugih svjedoka”, kazao je Gluhajić.

U vezi s osiguranjem autobusa kojima su zatvorenici prevoženi iz Bratunca u Zvornik, Sudsko vijeće je zaključilo da “optuženi nisu znali krajnju destinaciju”.

Obrazlažući presudu, Gluhajić je za nekoliko tačaka optužnice kazao da su “uopćene, bez konkretizacije, što je neophodno za postojanje krivičnog djela”.

“Okrutno postupanje i premlaćivanje koje se optuženima stavlja na teret jesu pravni pojmovi koji nisu u optužnici konkretizovani”, kazao je Gluhajić.

Sudsko vijeće nije prihvatilo ni postojanje udruženog zločinačkog poduhvata.

“Tužilaštvo BiH nije dokazalo elemente odgovornosti. Ne mogu optuženi odgovarati za djela koja su počinila druga lica. Udruženi zločinački poduhvat nije otvorena formula prema kojoj bi se osudile neke osobe za djela koja su počinili drugi”, stav je Sudskog vijeća.

Sva četvorica optuženih, prema presudi, oslobođena su plaćanja sudskih troškova jer je trojici izrečena oslobađajuća presuda, dok je za Blagojevića zaključeno da bi to utjecalo na “egzistenciju njegove porodice”.

Na ovu presudu obje strane mogu uložiti žalbu Apelacionom vijeću Suda BiH.

Ovo je druga presuda izrečena pred Sudom BiH za zločine počinjene nakon pada Srebrenice. Prvom je sedam osoba proglašeno krivim za genocid i izrečene su im kazne od 38 do 43 godine zatvora, dok su četiri osobe oslobođene.