Svjedokinja Tužilaštva Šuhra Gušo izjavila je kako je poznavala Momira Savića prije rata, te da ga je tokom maja 1992. srela u Višegradu ispred zgrade policije, kada se “raspitivala da li joj je sin unutra”.
“Prišao mi je i pitao me zašto plačem. Rekla sam mu da ne znam gdje mi je sin Mirso. On mi je kazao, nakon što je provjerio u zgradi, da ne plačem i da je Mirso u policiji, te da će mi doći kući te noći, ali nikada više nije došao…”, kazala je Gušo.
Prema navodima optužnice, Momir Savić je, kao pripadnik paravojne formacije a zatim i kao komandir Treće čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), tokom 1992. godine učestvovao u protjerivanju, hapšenju, premlaćivanju, ubistvima i silovanjima na širem području Višegrada.
Gušo je napustila naselje Drinsko 23. maja 1992. godine, i prisjetila se da je toga dana Momir Savić pozvao sve muslimane da se okupe na groblju, te im rekao da moraju napustiti Drinsko jer to “nije više muslimanska zemlja, nego je sada srpska”, te da ih neće moći zaštititi kada dođe “druga vojska”.
Nekoliko dana kasnije u naselju Dušće, navela je Gušo, ponovo je vidjela “Momirovu vojsku”, kada su napali to mjesto i protjerali muslimane za Višegrad.
“Prepoznala sam Momira s leđa. Tada su on i njegova vojska odvojili muškarce i žene. Mi žene smo odvedene u Višegrad, dok su neki od odvojenih muškaraca nestali i više nisu nađeni”, izjavila je Gušo.
Druga svjedokinja, Latifa Hodžić, također je Drinsko napustila 23. maja, nakon “sastanka”sa optuženim Savićem.
“Čula sam tamo odljudi da je to Momir Savić i da ga svi zovu ‘Vojvoda’, koji je tada nama kazao da nema više zajedničkog života i da idemo iz Drinskog”, kazala je Hodžić.
Tokom unakrsnog ispitivanja, Hodžić je rekla kako njoj lično Savić nikada “nije učinio zlo”, te da ga je vidjela neposredno pred uhićenje i da se tada “fino upitao sa mnom”.
Nastavak suđenja predviđen je za 15. septembar 2008. godine.
