This post is also available in:
Svjedok Tužilaštva govorio je o odlasku konvoja autobusa u kojem su bile većinom žene i djeca, Bošnjaci iz Nevesinja. Aleksa Kravić je bio jedan od policajaca koji su “obezbjeđivali” konvoje, ali se nije mogao sjetiti datuma kada se to desilo.
Prema navodima optužnice kojom se terete Krsto Savić i Milko Mučibabić, 23. i 24. juna 1992. godine pripadnici Stanice javne bezbjednosti Nevesinje su u više navrata megafonom pozivali Bošnjake da se okupe ispred stare zgrade Općine, odakle su “u pratnji policije” prevezeni ka Mostaru.
U optužnici se navodi da su civili dovezeni do mjesta Buska, “na prostor između borbenih linija”, gdje su pušteni da idu ka teritoriji pod kontrolom Armije BiH “između vatre sa borbenih linija”. Pri pokušaju prelaska, između dvije borbene linije, neki od civila su ubijeni, neki su stali na minu, a više ih je ranjeno.
Kravić je rekao da nije čuo poziv megafonom i da ne zna da je bilo ko od civila stradao pri pokušaju prelaska.
Ipak, prisjetio se da je neke od ljudi u konvoju prepoznao, a među njima Muamera Šarančića, s kojim je išao u školu.
“Rekao sam mu da uđe i ide na dno autobusa i da se sakrije”, posvjedočio je Kravić, dodavši da mu je Šarančić rekao da se plaši, te da su njegov otac i brat zatočeni, te da mu je posavjetovao da kaže da ima “15 ili 16” godina.
Šućro i Senad Šarančić prethodno su na ovom suđenju svjedočili o hapšenju Bošnjaka, te o svom zatočeništvu u Nevesinju i Bileći.
Aleksa Kravić je rekao i da ne zna ko je naredio policiji da prati konvoje.
Tužilac je svjedoka upozorio da je, u izjavi datoj tokom istrage, rekao da su policajci imali “striktnu naredbu” da ne puštaju u konvoj muškarce starije od 18 godina, ali Kravić nije ponovio ove navode u sudnici. Tužilac je zbog toga uložio njegovu pisanu izjavu u dokaze.
Sljedeće ročište je 27. augusta 2008. godine, kada bi trebala biti saslušana još tri svjedoka.
