Kujundžić: Ubačeni element

Na suđenju bivšem vođi jedinice “Predini vukovi” zaštićeni svjedok Tužilaštva BiH pod šifrom 32 optužio je Predraga Kujundžića za premlaćivanje i maltretiranje počinjeno 12. juna 1992. godine u selu Bukovačke Čivčije.

“Svi muškarci od 16 do 60 godina iz sela morali su se okupiti na jednom mjestu. Morali smo stati u dvije vrste i počelo je maltretiranje, prijetnje… Meni je Predrag Kujundžić naredio da legnem i dignem ruke, pa me onda udarao. Nazivao me je ubačenim elementom”, kazao je svjedok 32.

Tužilaštvo BiH tereti Predraga Kujundžića da je, kao komandant jedinice “Predini vukovi”, tokom 1992. i 1993. godine učestvovao, između ostalog, u napadu na selo Bukovačke Čivčije i hapšenju mještana, te njihovom zatvaranju i zlostavljanju u “Perčinom disku”, odakle su odvođeni u živi štit.

Svjedok 32 je pojasnio da je prije rata išao na vojnu akademiju u Srbiji te da je na upit Predraga Kujundžića da li neko ima oružje ili uniformu, odgovorio da ima uniformu, dok je njegov prijatelj, koji je bio kod njega u kući, imao pištolj.

Prijatelj je poslan, ispričao je svjedok, da donese oružje i uniformu, a njega je Predrag izdvojio ispred ostalih mještana i počeo udarati. Udaranje je prestalo, kazao je svjedok, kada je vojnik po nadimku Japanac kazao: “Znam da je završio vojnu školu.”

Svjedok je rekao da nije poznavao braću Nenada i Predraga Kujundžića, koje krivi za dešavanja u Čivčijama, ali da su mu “oni koji su ih poznavali rekli da se tako zovu”. U sudnici je svjedok pokazao na optuženog, ali nije mogao sa sigurnošću reći da je to osoba koja ga je tukla, “jer je prošlo puno godina”.

Maltretiranja mještana Bukovačkih Čivčija, istaknuo je svjedok, trajala su oko dva sata i onda su prebačeni u “Perčin disko”.

“Prvo smo pretreseni, i nas oko 160 je ubačeno u nekadašnju diskoteku. Pri ulasku je svako od nas udaran, pa makar da je šamar jedan dobio. Prvu noć u ‘disku’ smo morali klečati sa rukama iznad glave. Ko je spustio ruku dobio je udarac kundakom ili šamar”, kazao je svjedok, istaknuvši da tu nije poznavao ni jednog vojnika.

Iz “Perčinog diska” odvedeni su u hangare vojnog skladišta u Doboju.

“Ukoliko zatražiš da iziđeš u WC, pretuku te. Vršili smo nuždu u hangaru. Dnevno smo dobijali tri ili četiri kante vode, a bilo nas je oko 200”, prisjetio se svjedok, dodavši da su tu proveli pet ili šest dana i onda su vraćeni u “Perčin disko”, odakle je odvođen na prinudne radove.

U “Perčinom disku” svjedok je ostao do 18. jula 1992. godine, kada su mu dvojica inspektora rekla da su dobili naredbu da se vrati u vojsku, u JNA u Beograd, što je i uradio te je narednih pet godina ostao u vojsci.

Nastavak suđenja je 22. augusta 2008. godine.