Karadžić: “Pravda je spora ali dostižna”

Haški optuženik Radovan Karadžić poslao je Pretpretresnom vijeću Tribunala u Haagu pismo od četiri stranice u kojem izražava svoju zabrinutost za vođenje postupka pred ovim sudom, kao i “ostale neregularnosti” koje su se desile u vrijeme istrage protiv njega, te hapšenja u Beogradu.

“Kao prvu neregularnost ističem medijsku hajku, koja je još i pre početka oružanih sukoba započeta u muslimanskim medijima, koji su me proglasili za ratnog zločinca u vreme kada su padale samo srpske žrtve”, istakao je na početku pisma ratni predsjednik Republike Srpske, optužen za genocid počinjen u BiH.

Karadžić u ovom pismu piše o navodnom sporazumu sa Richardom Holbrookeom, bivšim američkim izaslanikom za Balkan, prema kojem se on trebao povući iz javnog i političkog života, odnosno “biti nevidljiv”, dok se Dejtonski mirovni sporazum ne primijeni do kraja.

Dijelove ovog pisma Karadžić je pročitao u sudnici u prvom pojavljivanju pred Tribunalom – 31. jula 2008. godine.

“Holbrooke se u ime SAD obavezao da neću biti procesuiran pred ovim Tribunalom, i da treba da razumem da će jedno vreme ostati oštra retorika protiv mene, da moje pristalice ne bi ometale primenu Dejtonskog sporazuma”, naveo je Karadžić i dodao da su potom uslijedili prijedlozi Madeleine Albright, tadašnjeg državnog sekretara, da se on skloni u “Rusiju, Grčku, Srbiju, otvori svoju kliniku, ili makar u Bijeljinu, samo da ode s Pala”.

Haški optuženik dalje navodi da je narednih mjeseci “bio oprezan u kretanju”, bojeći se “avanturista i lovaca na slavu”. Ipak, kako ističe u svom pismu, namjera da ga međunarodne snage likvidiraju, a ne uhapse, bila je “očigledna”.

Karadžić ovu tvrdnju objašnjava činjenicom da je Holbrooke možda i želio da ispuni svoje obaveze, ali to mu nije dopustio haški tužilac Richard Goldstone, koji je navodno odbio da odustane od gonjenja te je zaprijetio da će podnijeti ostavku ako do toga dođe.

“Očigledno je da je, nemoćan da to delo provede, obaveze koje je preuzeo u ime SAD, prešao na plan B – likvidaciju Radovana Karadžića. Tako je taj sporazum, koji je trebao da mi obezbedi spokojstvo i slobodu, postao izvor krajnje opasnosti po moj život, i živote i sigurnost moje porodice, pa i prijatelja”, stoji u pismu.

Karadžić smatra da postupak koji će se pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) voditi protiv njega neće biti regularan, jer nije siguran da li ga “ruka g. Holbrookea ili gđe Albright može dosegnuti i ovde”.

On je naveo da su, baš u periodu kada je odlučio da izađe pred Tribunal u Haagu, u njegovu vladu na Palama došli predstavnici Haškog tužilaštva, koji su se navodno lažno predstavili kao istražitelji suda. Karadžić tvrdi da su iz arhive vlade odnijeli oko 300 dokumenata, ali su se “ponašali selektivno i nerado uzimali oslobađajuće”.

“Tada mi je postalo jasno da ne smem da dođem pred Tribunal, jer neće biti ispunjene pretpostavke za regularan proces, tim pre što je jedan od glavnih tužilaca rekao u javnosti sa nesumnjivom sigurnošću kako ću nesumnjivo dobiti kaznu doživotnog zatvora”.

Karadžić je napisao i da je u Beogradu uhapšen tri dana ranije nego što je to javnosti saopćeno, odnosno da je otet i lišen bilo kakvih prava, te da 74 sata “nije postojao”.

Za kraj pisma Karadžić ostavlja “zabrinutost” novom optužnicom koju je glavni tužilac najavio, a koju on “neće stići da prouči”.

“Više me brine njegova izjava da će se sve odvijati veoma brzo, pa se pitam kako to glavni tužilac zna, i da li je iza leđa odbrane sklopio neki dil sa sudskim većem, ili pak hoće da stvori utisak kako sudsko veće radi za njega? Srpska narodna poslovica kaže: ‘Što je brzo to je i kuso’, kratkorepo, invalidno. Brzina je od suštinskog značaja u obračunu revolveraša, ali nikako u stvarima prava i pravde”, istakao je na kraju pisma Karadžić, dodavši “srpsku narodnu poslovicu – pravda je spora ali dostižna”.