Kujundžić: Đavolsko kolo

Svjedokinja Tužilaštva pod šifrom 22 ispričala je kako su “Predini vukovi” u junu 1992. godine odveli njenog muža iz sela Bukovačke Čivčije, nakon čega ga više nije vidjela živog.

Posmrtne ostatke svog muža, kao i tijela dvojice njegove braće, svjedokinja je identifikovala tokom 1998. godine, nakon što je otkrivena masovna grobnica na području Doboja.

“Mog supruga i jednog njegovog brata odvelo je pet vojnika 10. juna 1992. godine i nakon toga ih više nisam vidjela. Vojnici su nam tada rekli da to rade po naređenju, a nakon dva dana su došli ponovo i odveli ostale muškarce, među kojima i drugu dvojicu muževe braće. Tada nismo znali ko su ti vojnici, ali smo kasnije čuli da je riječ o ‘Predinim vukovima’, kojima je komandovao Predrag Kujundžić”, istakla je svjedokinja 22 i dodala da ne poznaje optuženog.

Kako je kazala ova svjedokinja, njen suprug je ubijen 12. juna 1992. godine, kada je izveden u živi štit.

Za zločine počinjene na području Doboja, Tužilaštvo tereti Predraga Kujundžića, koji je navodno bio na čelu paravojne formacije “Predini vukovi”.

“Sjećam se da smo još u maju od drugih mještana saznali da se u Doboju preko megafona govorilo da je oslobođen, iako nismo znali od koga. U selu smo dobivali prijetnje da predamo oružje. Nakon što je došla vojska i odvela sve muškarce, u selu su ostali samo starci, žene i djeca”, rekla je svjedokinja 22.

Svjedokinja je istakla da je selo napustila u junu 1993. godine, nakon što ih je “srpska policija” obavijestila da trebaju doći ispred “Doma” i donijeti “80 maraka kako bi platili prijevoz”.

Drugi svjedok, pod šifrom 26, istakao je da kada je počelo “đavolsko kolo” 1992. godine, mještani Srbi su poručivali Bošnjacima iz njegovog sela – koje se nalazi na području Doboja – da ga napuste iz “sigurnosnih razloga”. Ovaj svjedok je rekao i da optuženog poznaje od “malih nogu”.

“Predragovi roditelji su nam poručivali da idemo jer nas ne mogu sačuvati, a krajem 1991. ili početkom 1992. godine među narodom je bila priča da Predrag skuplja ljude za jedinicu. Kada su počela prva granatiranja u proljeće 1992. godine, otišao sam do njega i on mi je tada rekao da se ne brinemo i da nam se ništa neće desiti”, rekao je svjedok 26.

“On je tada imao kontrolu nad našim selom i tim područjem. Sjećam se da smo u maju 1992. godine preko megafona obaviješteni da predamo sve oružje i kasnije se pričalo da ga je Predrag ostavio kod sebe”, istakao je 26, koji je u sudnici prepoznao optuženog.

Ovaj svjedok je rekao da je selo napustio u julu 1992. godine.

Nastavak suđenja je u petak, 13. juna 2008. godine.