Nakon devet godina skrivanja, u svom stanu u Pančevu, Srbija, uhapšen je Stojan Župljanin, kojeg Haško tužilaštvo tereti za zločine protiv čovječnosti počinjene na području Bosanske krajine.
Optužnica protiv Župljanina potvrđena je 1999. godine, od kada je bio u bijegu.
Komentarišući njegovo hapšenje, glasnogovornica Haškog tužilaštva Olga Kavran je rekla kako se nada da će u Haagu uskoro biti i Radovan Karadžić, Ratko Mladić i Goran Hadžić, preostali optuženici koji se nalaze u bijegu.
“Ured glavnog tužioca pozdravlja ovakav razvoj situacije i činjenicu da se njegovim hapšenjem broj bjegunaca smanjio na tri. Također, ovo potvrđuje ono što je glavni tužilac govorio duže vrijeme, a to je da su preostali bjegunci na dohvat ruke vlastima u Srbiji”, rekla je Kavran na konferenciji za medije u Haagu neposredno nakon hapšenja.
Novinske agencije u Bosni prenose izjavu Jovana Spaića, direktora Sekretarijata Republike Srpske za odnose sa Haškim tribunalom, koji je rekao da su bezbjednosne strukture u ovom entitetu “učestvovale u razmjeni informacija” o Župljaninu.
Na vijest o hapšenju u Bosni i Hercegovini reaguju brojne nevladine organizacije. Semina Alekić, članica Organizacije porodica poginulih inestalih osoba “Vrbanja” iz Kotor-Varoši, za Justice Report kaže kako se nada da će ovo hapšenje “ubrzati proces razrješenja sudbina nestalih”.
“Pozdravljamo to hapšenje jer je on jedan od haških optuženika. Inače, 14. juna ćemo obilježiti godišnjicu stradanja u Kotor-Varoši, jer je 11. juna započeo napad. Od tada se ne zna za sudbine oko 500 ljudi iz općine”, rekla je Alekić,dodavši da je hapšenje “ipak jedna dobra vijest, ohrabrujuća nada za budućnost”.
Ipak, Alekić je skeptična da ovo znači da bi Karadžić i Mladić mogli biti uskoro uhapšeni.
“Sumnjam da će Karadžić i Mladić biti uhapšeni jer da su trebali biti, to b ibilo davno. Iz iskustva znamo da sve što se hoće, može se uraditi”, kazala jeAlekić za Justice Report.
Predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava Republike Srpske Branko Todorović pak postavlja pitanje zašto je baš sada uhapšen Župljanin: “To se moglo desiti i ranije, ali očigledno nije postojala politička volja. Sigurno je da se znalo gdje je, da je praćen. Treba vidjeti koja je to potreba trenutno u Beogradu da se to baš sada desi.”
Hapšenje je pozdravio i član Predsjedništva BiH Željko Komšić rekavši kako smatra da je to još jedan dokaz da vlasti Srbije mogu, kada hoće, uhapsiti svakog optuženog koji se krije na njenoj teritoriji kada im to zatreba.
Stojan Župljanin je optužen po ličnoj i komandnoj odgovornosti za zločine koji su počinjeni na području Bosanske krajine nad, većinom, Bošnjacima i Hrvatima, pored ostalog za zločine počinjene na području Kotor-Varoši, Banje Luke, Prijedora, Sanskog Mosta, Ključa, Bosanskog Novog…
Prema optužnici, Župljanin je bio dio udruženog zločinačkog poduhvata zajedno sa Radoslavom Brđaninom (osuđen u Haagu na 30 godina), Slobodanom Miloševićem( preminuo), Radovanom Karadžićem, Nikolom Koljevićem (preminuo), Momčilom Krajišnikom (očekuje presudu u Haagu), Biljanom Plavšić (osuđena na 11 godina), Mićom Stanišićem (suđenje u toku) i drugim članovima užeg rukovodstva Srpske demokratske stranke, članovima civilnih organa vlasti u Republici Srpskoj, te vojnih i policijskih struktura.
U optužnici protiv Župljanina stoji da je “svaki učesnik svojim radnjama ili propustima dao doprinos ostvarenju ukupnog cilja poduhvata”.
Župljanin je rođen 1951. godine na području općine Kotor-Varoš. Od 1991. godine nadalje bio je načelnik regionalnog Centra službi bezbjednosti u ovom gradu; od 5. maja 1992. do jula 1992. bio je član Kriznog štaba Autonomne Regije Krajine,a 1994. je postao savjetnik predsjednika Republike Srpske za unutrašnje poslove.
Samo u prošloj godini bilo je nekoliko pokušaja hapšenja Stojana Župljanina. Njegova porodica – dva sina i supruga, koji žive u Banjoj Luci – javno mu je uputila poziv da se preda navodeći da oni zbog toga trpe pritisak.
Odlukom pravosudnih organa u BiH, članovima porodice Župljanin prošle godine je zamrznuta imovina i računi u bankama.
Tokom maja Visoki predstavnik u BiH Miroslav Lajčak donio je i mjere na osnovu kojih su oduzeti dokumenti od 16 pojedinaca što se smatraju pomagačima uskrivanju Župljanina. Također je, zbog istih optužbi, smijenio Predraga Ćeranića sa pozicije u Obavještajno-sigurnosnoj agenciji BiH.
Nakon hapšenja, iz OHR-a medijima je upućeno saopćenje u kojem stoji Lajčakova izjava da će “uvijek davati sve od sebe da pomogne da se optuženi za ratne zločine izvedu pred lice pravde”.
“Pritisak na njihove mreže podrške će se nastaviti, posebno sada kada se potraga sve više svodi na dva najtraženija osumnjičenika – Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Ovo hapšenje i hapšenja koja će uslijediti važna su kako bi porodice žrtava konačno mogle ostaviti iza sebe tragična stradanja koja su se desila u BiH, za koja su njihove porodice platile visoku cijenu”, stoji u OHR-ovom saopćenju.
Hapšenje haških bjegunaca ključni je uslov za zemlje u regionu koje žele biti dio euro atlantskih integracija.
Neposredno prije hapšenja Župljanina, 11. juna, vlasti u Holandiji objavile suda neće podržati daljnji napredak Srbije na putu ka Evropskoj uniji jer ne sarađuje sa Haškim tribunalom.
Neposredno prije toga i glavni tužilac u Haagu Serge Brammertz iznio je stav da Srbija nije učinila dovoljno napora da pronađe i uhapsi bjegunce.
Koliko ovo hapšenje zaista znači za Srbiju u ovom trenutku, za Justice Reportje komentarisala Biljana Kovačević-Vučo, predsjednica Komiteta pravnika za ljudska prava iz Srbije, rekavši da je “prijatno iznenađena” hapšenjem.
“Jako je dobro da je uhapšen, a to je ujedno pokazatelj da Srbija hoće da sarađuje sa Haškim tribunalom. Ovim činom hapšenja se pokazalo, odnosno negirale su se laži i prevare da se nalazi u Republici Srpskoj, ovdje-ondje. Nadam se da neće doći do politiziranja i pravdanja što je uhapšen”, rekla je Kovačević-Vučo.
Branko Todorović naglašava da je ovo hapšenje, kao i bilo koje drugo kada je riječ o optuženima za ratne zločine, značajan korak u pomirenju u regionu, ali i utjeha žrtvama.
Mislim da je veoma važno kao vrsta satisfakcije žrtvama. Mogu biti zadovoljni da je pravda, iako tragično spora, dostižna i da će se on naći pred sudom. Ovo nam pokazuje da uvijek ima neko ko zna gdje se oni nalaze”, smatra Todorović.
Nidžara Ahmetašević je urednica BIRN – Justice Reporta u Sarajevu. [email protected]
Na tekstu sarađivale Merima Husejnović i Erna Mačkić.
