Članak

Mejakić i ostali: Okončano suđenje

23. Maja 2008.08:06
U završnici suđenja za zločine u logorima Omarska i Keraterm, Odbrane zatražile oslobađanje optuženih smatrajući da njihova krivica nije dokazana.

U svojim završnim riječima Odbrane su zatražile oslobađajuće presude za Momčila Grubana i Dušana Kneževića ističući da smatraju kako Tužilaštvo nije uspjelo dokazati njihovu krivicu.

Izricanje presude zakazano je za petak, 30. maj 2008. godine.

Državno tužilaštvo ovu dvojicu tereti zajedno sa Željkom Mejakićem da su tokom 1992. godine učestvovali u ubistvima, silovanju, premlaćivanju i prisilnom zatvaranju Bošnjaka i Hrvata u logore Omarska i Keraterm.

“U Omarsku su me poslali kao rezervnog policajca i tamo nisam bio šef smjene straže. Prema svim ljudima sam se odnosio jednako – bez obzira na vjeru i naciju – u skladu sa odgojem. Žao mi je svakog čovjeka koji je propatio, a ti ljudi su boravili u teškim uslovima i ja sam im pokušao pomoći. Časni sude, moja sloboda je u vašim rukama i nadam se da ćete mi je dati”, obratio se Momčilo Gruban Vijeću.

“Smatramo da Tužilaštvo nije dokazalo da su postojali komandiri smjene straže te da je Gruban bio jedan od njih. Gruban je vidio sve zlo u logoru i on je pokušao to zlo da promijeni. Donosio je hranu logorašima jer je bio svjestan da su gladni, i to je bio human gest”, dodao je njegov branilac Duško Panić.

Odbrana Momčila Grubana je istakla da su moć u logoru Omarska imali isljednici koji su ispitivali zatočene Bošnjake i Hrvate, te Simo Drljača, tadašnji načelnik Stanice javne bezbjednosti Prijedor, koji je ubijen 1997. godine prilikom pokušaja hapšenja, a ne trojica optuženih.

“Gruban nije demonstrirao svoju moć, kako tvrdi Tužilaštvo, ali su moć i ovlaštenja da zatvorenike puste na slobodu imali isljednici i Drljača”, obrazložio je Panić.

U završnoj riječi Panić je istakao da “nema direktnih svjedoka” masakra koji se, prema optužnici, dogodio u logoru Omarska krajem jula 1992. godine, kada je ubijen veliki broj logoraša, te da se vjerovatno nije ni desio.

“Ovdje niko ne spori da su se užasne stvari desile, ali treba utvrditi ko je to počinio. Tačno je i da su ljudi premlaćivani u logoru, ali je činjenica da se to nije svaki dan dešavalo. Pojedini svjedoci Tužilaštva su profesionalni svjedoci koji govore ono što je potrebno, a ne što je istina”, kazao je Panić.

Odbrana trećeoptuženog je istakla da je Tužilaštvo BiH uspjelo dokazati samo tačnost Kneževićevih ličnih podataka navedenih u optužnici, ali ne i njegovu krivicu za počinjene zločine.

“Tog Duška Kneževića Tužilaštvo je predočilo kao sadistu i zvijer, što on i jeste, ali mi ne govorimo o istom čovjeku jer moj branjenik nije taj Knežević. Vrlo je čudno da taj sadista to prestaje biti nakon 1992. godine, ali i to je moguće jer se radi o pogrešnoj identifikaciji osobe”, rekao je Nebojša Pantić, Kneževićev branilac.

“Možemo osnovano tvrditi da je ta osoba zapravo Dušan Gagić zvani Duća, kojeg su čak i svjedoci Tužilaštva pominjali u svojim ranijim izjavama. Smatramo da Gagić odgovara i opisima koje su davali svjedoci Optužbe”, istakao je Pantić.

Iznošenjem završnih riječi Tužilaštva BiH i Odbranâ završen je dokazni postupak protiv Mejakića, Grubana i Kneževića nakon više od godinu i po dana suđenja pred Sudom BiH.

Svu trojicu je Haški tribunal u maju 2005. godine predao na daljnje procesuiranje domaćim pravosudnim organima. Optužnica je potvrđena pred Sudom BiH u julu 2006., dok je suđenje počelo u februaru 2007. godine.